Sumnjive pobjede: Tko uistinu vjeruje njemačkoj krajnje desničarskoj stranci AfD?
Kapitál
S približavanjem izbora u dvjema istočnim savezničkim zemljama, Njemačka se ponovno boji mogućnosti da bi se po prvi put na vlast mogla dovesti vlada krajnje desnice. Stranka Alternativa za Njemačku (AfD) već se sada proglašava pobjednikom, a njen optimizam pojačavaju najnoviji rekordni rezultati istraživanja javnog mnijenja. Istraživanja ipak nisu izbori – što izborni rezultati AfD-a dokazuju već više od deset godina.
S nadolazećim izborima u dvije istočne savezna pokrajina, Njemačka se ponovno boji mogućnosti da bi se po prvi put vlasti mogla dočepati vlada krajnje desnice. Stranka Alternativa za Njemačku (AfD) već sada proglašava pobjedu, a njen optimizam pojačavaju najnoviji rekordni rezultati istraživanja javnog mnijenja. Međutim, istraživanja nisu izbori – što izborni rezultati AfD-a dokazuju već više od deset godina.
Ruski će postati obvezni predmet u školama, dugačke zastave ispred školskih zgrada zamijenit će državne zastave, sjećanje na holokaust u satovima povijesti zamijenit će naglasak na „uspješnu priču“ njemačke države. Trenutno obvezno školovanje također će ustupiti mjesto obrazovanju koje će se moći pohađati i online ili kod kuće.
Ovo su samo neki najnovijih i najvažnijih najava njemačke krajnje desničarske stranke AfD, koja samopouzdano ulazi u sljedeći izborni ciklus. U rujnu 2026. tri istočne njemačke savezna pokrajina izabrati će nove parlamente: Saske-Anhalt 6. rujna, Mecklenburško-Pomorsko dva tjedna kasnije, te na kraju i gradska država Berlin.
Obrazovanje je jedno od područja u kojima se njemačke savezne pokrajine razlikuju. Drugo je unutarnja sigurnost, posebice djelovanje policije. Budući da vlade saveznih pokrajina imaju značajne ovlasti u tim područjima, stranka AfD učinila je kulturni sukob u obrazovanju središnjom temom svoje kampanje. Istovremeno, zagovara koncept „remigracije“ usmjeren na ograničenje migracije i „germanizaciju“ društva. U području unutarnje sigurnosti želi uz običnu policiju uspostaviti „volontersku građansku jedinicu“, čime dovodi u pitanje državnu monopol na uporabu sile.
Predstavnici stranke djeluju vrlo samouvjereno, njihovi regionalni čelnici već govore o „prvoj regionalnoj vladi u Njemačkoj pod vodstvom AfD-a“. Umjesto tradicionalne izborne strategije, regionalno ogranak u Saske-Anhaltu predstavio je „akcijski plan vlade“. Mediji to nazivaju Machtübernahme (preuzimanje moći), što je izravan odmak na način na koji je Adolf Hitler 1933. postao kancelar – također putem demokratskih izbora.
Četrdeset posto istok, dvadeset posto zapad
Najnovija istraživanja javnog mnijenja od sredine svibnja potvrđuju optimizam stranke: prema njima, AfD bi trebao postati najjača – u Saske-Anhaltu s 42 % i u Mecklenburško-Pomorskom s 36 %. Čini se da ti brojevi i dalje rastu. Istraživanje od sredine lipnja pokazuje da bi AfD uskoro mogla prestigla sve svoje konkurente i na saveznoj razini. S 29 % ima značajnu prednost nad Kršćansko-demokratskom unijom (CDU, 22 %), Socijaldemokratskom strankom (SPD, 13 %), Zelenima (14 %) i Ljevicom (10 %). Liberali i ostale stranke ne bi dosegnuli ni pet posto, što je granica potrebna za ulazak u parlament.
Drugo istraživanje opovrgava raširenu frazu da je AfD isključivo istočnonjemački fenomen, vođen frustracijom i razočaranjem u kapitalističku transformaciju nakon što je bivša socijalistička DDR uključena u Saveznu Republiku Njemačku.
Iako ovaj povijesni kontekst nije neutemeljen, uspon AfD razlikuje se, primjerice, od privremenog uspjeha ekstremističke Nacionalsocijalističke stranke Njemačke (NPD) u prvom desetljeću 21. stoljeća. U Saske je NPD izabrana u pokrajinski parlament 2004., i ostala je tamo – ali samo tamo – do 2014. godine. AfD, osnovana 2013., u početku je oslabila radikalnu NPD svojim tadašnjim umjerenim konzervativnim stavovima i fokusom na ekonomiju.
Sve do i nakon migrantske krize u Europi 2015./16., AfD se pomaknula još više na desno, preuzimajući ksenofobnu i islamofobnu retoriku protimigracijskih pokreta, poput drezdenskog Pegide, te istisnula iz stranke manje radikalne političare.
Iskorištavanje kriza i ratova za politički kapital
To je u biti postao njihov glavni – i vrlo uspješan – pristup u više kriza koje su uslijedile. Od početka pandemije COVID-19, predstavnici AfD-a kritizirali su vladu zbog toga što ne čini dovoljno za zaštitu društva od virusa. Nakon nekoliko mjeseci, kada su prvi lockdownovi i kaotični regionalni propisi izazvali frustraciju javnosti, primijetili su rastući prosvjedni pokret protiv mjera sigurnosti i cijepljenja. Brzo su promijenili kurs i pridružili se skepticima prema koronavirusu.
Čak i nakon opće ruske invazije na Ukrajinu 2022., stranci je trebalo nekoliko mjeseci da shvati koji će stav najefikasnije mobilizirati birače. Na kraju su se pridružili proruskima i anti-NATO pokretima te produbili svoje veze s Rusijom, npr. sudjelovanjem na gospodarskim forumima u Peterhodu.
Što se tiče ratova na Bliskom istoku, o toj temi vrlo rijetko govore, zbog unutarnjih sukoba između izražavanja podrške Izraelu i antisemitističkih sklonosti te očite islamofobije među njihovim političarima.
Ipak, svaka od ovih kriza pomogla je stranci postići novi izborni uspjeh. I da, AfD je uvijek bila popularnija u istočnim regijama Njemačke – i još je, u nedavnim pokrajinskim i općinskim izborima, imala prosječno 30 do 40 %. Ipak, i na zapadu dobiva pristaše, gdje je prešla granicu od 20 %. AfD je zastupljena već u 15 od 16 njemačkih pokrajinskih parlamenata (jedina je iznimka Šlezvik-Holštajn na sjeveru).
Od ožujka novi pokrajinski parlament u Baden-Württembergu na jugozapadu sastoji se od 56 zastupnika konzervativne CDU i Zelenih, 35 zastupnika AfD-a i 10 zastupnika SPD-a. U zapadnoj saveznoj pokrajini Porajnja-Falačko, CDU je osvojila 39 mjesta, SPD 32, AfD 24 i Zeleni 10. U oba područja, AfD je osigurala približno 19 % glasova, čime je postala treća najjača snaga.
Kada je Björn Höcke, ideološki vođa AfD-a u Durynskoj (iako je rođen i odrastao u zapadnoj Njemačkoj), nedavno u jednom švicarskom podcastu izjavio da „Na zapadu zemlje žive njemački govoreći Amerikanci; na istoku žive njemački govoreći Nijemci. Na istoku su ljudi još uvijek Nijemci“, suočio se s oštrim kritikama od strane saveznog vodstva stranke. Bojali su se da bi lako mogao naštetiti njihovim nedavnim uspjesima na zapadu.
AfD stječe sve veću popularnost među mladima, i na zapadu i na istoku. Novinari i stručnjaci taj trend objašnjavaju istim čimbenicima kao i kod odrasle populacije: razočaranjem u etablirane političke stranke, osjećajem da ih je društvo zaboravilo – posebno u ruralnim područjima – te otporom prema dominantnim zelenima i progresivnim vrijednostima koje su u proteklim godinama oblikovale javnu raspravu.
Pandemija, energetske krize i eskalirajući ratovi pojačali su ideološko traženje jednostavnih odgovora. Ove teme, zajedno s brigom za budućnost i mogućom potrebom žrtvovanja životnog standarda, u velikoj mjeri koriste u propagandnim kampanjama ne samo AfD, već i ekstremističke stranke poput Freie Sachsen (Slobodni Sasi) ili Die Heimat (Domovina, bivši NPD). Osim toga, antidemokratski i protusustavni pokreti u Europi aktivno uspostavljaju kontakte – i s autoritativnim režimima poput Rusije, kao i s osobama bliskim Trumpovoj administraciji u SAD-u.
U tom svjetlu, njemačka rasprava o tome kako spriječiti AfD u vođenju vlasti čini se prevladanom i previše ograničenom, jer se i dalje uglavnom fokusira na razlike između istoka i zapada. Klasifikacija više pokrajinskih organizacija AfD-a kao krajnje desničarskih i ekstremističkih od strane domaće obavještajne službe (Savezni ured za zaštitu ustava), zajedno s opsežnim medijskim pokrivanjem te teme, na kraju je stranci donijela više publiciteta nego upozorenja na prijetnju demokratskom sustavu zemlje.
Glasne javne zahtjeve za očuvanjem takozvane Brandmauer (zaštitnog zida u obliku političkog konsenzusa o nesuradnji s predstavnicima AfD-a) više ne funkcioniraju. AfD je godinama zastupljena u pokrajinskim i općinskim parlamentima. Njezin utjecaj očituje se u ograničavanju financijske potpore inicijativama civilnog društva i u uvođenju strožih pravila za podnositelje zahtjeva za azil i druge migrante.
Osim toga, ostale stranke – posebno konzervativna CDU – iz straha da bi mogle izgubiti glasove u korist AfD-a, redovno preuzimaju elemente njezina programa. Tako je u biti došlo u Njemačkoj do obnove graničnih kontrola unutar europskog Schengenskog prostora, uvođenja platnih kartica za podnositelje zahtjeva za azil i ograničavanja jezičnih tečajeva za migrante.
Samo-sabotiranje
Slabosti AfD-a u području stvarnog političkog upravljanja ipak bi trebale biti jasnije. Iako joj je glavni slogan – inspiriran američkim pokretom MAGA – Unser Land zuerst (Naša zemlja na prvom mjestu), teško podnosi stvarne krizne situacije. Mobilizira ljude kroz strah. Kada je stranka prisiljena donositi odluke ili sudjelovati u zakonodavnom procesu, već joj ne pomažu optužbe protiv „uspostavljenih stranaka“.
Dobar primjer je moguće ponovno uvođenje obvezne vojne službe. AfD općenito podržava njezino ponovno uspostavljanje. Međutim, u njezinim redovima je toliko proruskih političara koji odbacuju svaku mogućnost ruskog napada na članice NATO-a ili na samu Njemačku, da stranka još uvijek nema cjeloviti stav o ovom iznimno hitnom pitanju. Ako govorite „Naša zemlja na prvom mjestu“, morate biti sposobni braniti je – a upravo u tom se području stavovi AfD-a vrlo nejasni.
Istovremeno, članovi i članice na općinskoj i lokalnoj razini poznati su po tome što sabotiraju parlamentarne procese podnošenjem velikog broja prijedloga koji na kraju propadaju zbog formalnih ili proceduralnih pogrešaka. Čini se da na taj način nastoje ispuniti svoje vlastito proročanstvo o „nefunkcionalnom demokratskom sustavu“.
Time si, međutim, i štete. U posljednjim općinskim izborima 2026. AfD je poražena u mnogo većem broju u istočnoj Njemačkoj u izborima za gradonačelnike (25 poraza), nego što je uspjela pobijediti (samo dva, u Zehdenicku u Brandenburgu i u Altenbergu u Sasku). Čak je i u Görlitz (Sasko, na poljskoj granici) izgubila – direktno u srcu okruga gdje je AfD najjača stranka s 36 %, a njezin izravni kandidat, Tino Chrupalla, je i potpredsjednik savezne stranke. Kako izvještava lijevi tjednik taz, birači u općinskim izborima imaju tendenciju preferirati iskustvo i osobne kontakte pred radikalnom retorikom manje poznatih, novih političara.
Upravo je ovdje jasno da predizborni anketi nisu izbori: ankete mogu alarmirati stanovništvo i motivirati ga da glasa drugačije. Iako će trenutni demokratski mainstream možda morati prihvatiti parlamentarnu prisutnost AfD-a kao krajnje desničarske, ksenofobične i ekonomski liberalne stranke, čini se da većina birača još uvijek joj ne vjeruje dovoljno da joj povjeri pravu odgovornost za vođenje vlasti. Vidjet ćemo kome će birači u Saske-Anhaltu i Mecklenburško-Pomorskom ukazati povjerenje na jesen.
Tekst je dio projekta PERSPECTIVES - nove marke za neovisno, konstruktivno i višestruko perspektivno novinarstvo. Projekt je financiran od strane Europske unije. Izjave i stavovi su mišljenja i izjave autora/-ice i ne moraju nužno odražavati stavove i mišljenja Europske unije ili Europske agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Europska unija ni EACEA ne preuzimaju nikakvu odgovornost za njih.