Istraživači otkrivaju kemijski slobodna rješenja za štetne grinje: »Kemija je bila uspavanka«
Økologisk NuBiavlere har i decenijama koristile kemijska sredstva za suzbijanje varroa pčela, ali to nije riješilo problem - naprotiv, samo ga je produžilo. To objašnjava stariji znanstvenik Per Kryger s Instituta za agroekologiju na Sveučilištu u Aarhusu, koji je jedan od autora dviju novih izvještaja koji predstavljaju dvije kemikalijama slobodne metode za suzbijanje grinje. Varroa grinja je mali parazit koji se, od kada je stigao u Dansku 1984., proširio na gotovo sve danske pčelinje zajednice. Grinja izravno slabi pčelu, ali najveća opasnost je što širi viruse, koji su najčešći uzrok smrti zimi. Procjenjuje se da je između 20 i 25 posto danskih pčelinjih zajednica prošle dvije zime nestalo. "Kemikalije su bile kao san, misli se: 'Imamo pod kontrolom, samo im dajemo malo kemije', i više se o tome ne razmišlja. Ali to ne rješava problem – samo ga produžava," kaže on u priopćenju. Uz to, trenutno na danskom tržištu ne postoje odobrena sredstva za suzbijanje. Pčelari koji nabavljaju lijekove iz drugih zemalja EU moraju sami osigurati danski uputni list i pravilno ih koristiti. Priručnici za pčelare To je pozadina dvaju novih informativnih izvještaja koje istovremeno objavljuje DCA – Nacionalni centar za hranu i poljoprivredu: 'Usmjereni uzgoj otpornijih pčela' i 'Pauza za mlade – integrirani element boljeg pčelarskog prakse'. Izvještaji su zamišljeni kao priručnici za danske pčelare i napisali su ih Per Kryger i Annette Bruun Jensen. Prvi izvještaj bavi se uzgojem. Već 1937. američki znanstvenik Orlando Park dokazao je da neke pčelinje zajednice mogu preživjeti opasnu pčelinju trulež jer pčele aktivno uklanjaju zaraženu mladu pčelu iz stanica za leglo – što danas nazivamo higijenskim ponašanjem. Danski pčelari koristili su uzgoj u borbi protiv nosemoze i u samo pet godina smanjili udio zaraženih uzoraka s 80 na manje od 20 posto. Izvještaj ističe da se isti pristup može koristiti i protiv varroa, ali autori upozoravaju na previše jednostran uzgoj: preoštra selekcija za otpornost na varroa može narušiti osobine poput mirnoće i proizvodnje meda. "Varijacija sama po sebi nije problem – ona je preduvjet za napredak," pišu Per Kryger i Annette Bruun Jensen u izvještaju. Pauza za mlade prekida životni ciklus grinje Drugi izvještaj temelji se na činjenici da se varroa grinja može razmnožavati samo u zatvorenim stanicama za leglo. Ako uklonimo leglo ili spriječimo maticu da polaže jaja na određeno vrijeme, izravno usporavamo razmnožavanje grinje. U praksi, danski pčelari mogu koristiti dvije metode: zatvoriti maticu na najmanje 25 dana ili potpuno ukloniti stanice za leglo iz zajednice. Postoji i biološka prednost ove metode u odnosu na kemijsku. "Kad se borimo kemikalijama, istovremeno slabimo vlastiti imunološki sustav pčela. U jednom smo eksperimentu otkrili da, iako su grinje gotovo potpuno nestale iz zajednice nakon tretmana u kolovozu, virusi su zapravo bili prisutniji u pčelama – a ne manje," kaže Per Kryger. Međutim, ove metode zahtijevaju vještinu i pravovremenost. "Mi smo sami izgubili pčele jer nismo bili dovoljno vješti od početka. Preporučujem pčelarima da počnu s nekoliko zajednica, nauče tehniku i ovladaju njome prije nego što je u potpunosti primijene," dodaje. Nova grinja na putu Oba izvještaja ističu da bi pčelari trebali pažljivo pratiti opterećenje grinje. "Sudjelovali smo u velikom EU-eksperimentu s 1200 danskih zajednica, gdje smo otkrili da se rizik od smrti zajednice povećava s 20 na 50 posto ako je više od 10 grinji na 100 pčela," kaže Per Kryger. Znanstvenici preporučuju da pčelari reagiraju već kada pronađu oko tri grinje na 100 pčela u uzorku vode. Prema Krygeru, ove dvije metode mogu postati još važnije u nadolazećim godinama. Nova i više ovisna o leglu grinja, tropilaelaps grinja, mogla bi stići iz Azije. "Stigla je u Gruziju, Rusiju i Tursku, gdje je mnogo seljačkih pčelara. Kada prvi put stigne preko Turske, može stići u EU za godinu dana," kaže i dodaje: "Dugoročni cilj je uzgoj pčela koje mogu preživjeti bez korištenja kemikalija. U početku je riječ o smanjenju upotrebe – a na duži rok, u potpunosti bez nje."
Biavlere su godinama koristile kemijska sredstva za suzbijanje da bi držale varroa pčelinju grinjom pod kontrolom, ali to nije riješilo problem - naprotiv, samo ga je produžilo.
To objašnjava stariji znanstvenik Per Kryger s Instituta za agroekologiju na Sveučilištu u Aarhusu, koji je jedan od autora dviju novih izvještaja koji predstavljaju dvije kemikalijama slobodne metode za suzbijanje grinje.
Varroa je mala parazitska grinja koja se, otkako je stigla u Dansku 1984. godine, proširila na gotovo sve danske pčelinje zajednice. Grinja izravno slabi pčelu, ali veća opasnost je što širi viruse, koji su najčešći uzrok smrti zimi.
Procjenjuje se da je između 20 i 25 posto danskih pčelinjih zajednica prošle zime nestalo, kaže Per Kryger.
"Kemikalije su bile kao uspavanka. Misliš: 'Imamo pod kontrolom, samo im dajemo malo kemije', i više o tome ne razmišljaš. Ali to ne rješava problem – to ga samo produžuje," kaže on u priopćenje za medije.
Uz to, trenutno ne postoje odobrena sredstva za suzbijanje na danskom tržištu. Biovlari koji nabavljaju lijekove iz drugih zemalja EU-a moraju sami osigurati danski uput za uporabu i biti odgovorni za pravilnu primjenu.
Priručnici za biovare
To je pozadina dvaju novih izvještaja za informiranje koje izdaje DCA – Nacionalni centar za hranu i poljoprivredu: 'Usmjereni uzgoj otpornijih pčela' i 'Pauza u razvoju larvi – sastavni dio boljeg pčelarenja'.
Izvještaji su zamišljeni kao priručnici za danske biovare, a napisali su ih Per Kryger i Annette Bruun Jensen.
Prvi izvještaj bavi se uzgojem.
Već 1937. godine američki znanstvenik Orlando Park dokazao je da neke pčelinje zajednice mogu preživjeti zloćudnu pčelinju trulež jer pčele aktivno uklanjaju bolesne leglo iz stanica za leglo – što danas nazivamo higijenskim ponašanjem.
Danski biovari koristili su uzgoj protiv nosema bolesti i u samo pet godina smanjili udio zaraženih uzoraka s 80 na manje od 20 posto.
Izvještaj ističe da se isti pristup može koristiti protiv varroa, ali autori upozoravaju na previše jednostran uzgoj: preoštra selekcija za otpornost na varroa može narušiti osobine poput mirnoće i proizvodnje meda.
"Varijacija sama po sebi nije problem – ona je preduvjet za napredak," pišu Per Kryger i Annette Bruun Jensen u izvještaju.
Pauza u razvoju larvi prekida životni ciklus grinje
Drugi izvještaj temelji se na činjenici da se varroa može razmnožavati samo u zatvorenim stanicama za leglo. Ako uklonite leglo ili spriječite kraljicu da polaže jaja na određeno vrijeme, izravno usporavate razmnožavanje grinje.
U praksi, danski biovari mogu koristiti dvije metode: zatvoriti kraljicu najmanje 25 dana ili potpuno ukloniti stanice za leglo iz pčelinje zajednice.
Postoji i biološka prednost ove metode u odnosu na kemijsku.
"Kad se borimo kemikalijama, istovremeno oslabljujemo imuni sustav pčela. U jednom smo pokusu otkrili da, iako su grinje gotovo potpuno nestale iz zajednice nakon tretmana u kolovozu, virusi su zapravo bili prisutniji u pčelama – a ne manje," kaže Per Kryger.
Međutim, ove metode zahtijevaju vještinu i pravovremeno djelovanje.
"Sami smo izgubili pčele jer nismo bili dovoljno vješti od početka. Preporučujem biovara da počnu s nekoliko zajednica, nauče tehniku i ovladaju njome prije nego što je u potpunosti primijene," kaže on.
Nova grinja na putu
Oba izvještaja ističu da bi biovari trebali pažljivo pratiti opterećenje grinje.
"Sudjelovali smo u velikom EU-ispitivanju s 1.200 danskih pčelinjih zajednica, gdje smo otkrili da se rizik od smrti zajednice povećava s 20 na 50 posto ako je više od 10 grinja na 100 pčela," kaže Per Kryger.
Znanstvenici preporučuju da biovari reagiraju već kada pronađu otprilike tri grinje na 100 pčela u uzorku.
Prema Krygeru, ove dvije metode mogu postati još važnije u nadolazećim godinama. Nova i više ovisna o razvoju larvi grinja, tropilaelaps, mogla bi stići iz Azije.
"Stigla je u Gruziju, Rusiju i do Turske, gdje je vrlo raširena među seljačkim pčelama. Kada prvi put stigne preko Turske, može stići do EU-a za godinu dana," kaže i dodaje:
"Dugoročni cilj je uzgoj pčela koje će moći preživjeti bez uporabe kemikalija. U početku je riječ o smanjenju upotrebe – a na duge staze, u potpunosti bez nje."