Pedro Macías: „Uživam u eksperimentalnoj slikarstvu“
Primer borrador
Umetnik koji izaziva granice stvaranja, spajajući restauraciju i eksperimentalnu slikarstvo, pokušava da prenese mir i smirenost svojim delima. Šta njegov proces otkriva o potrazi za ličnim izražajem i percepciji publike u svetu koji se neprestano menja?
Pedro Macías (Cádiz, 1957) je restaurator umetničkih dela i takođe slikar. Luta granicama umetničkog stvaralaštva, da vidi da li ih može definisati i prevazići. To je način rada koji obično imaju umetnici kada su dostigli vrhunsku tehniku.
On to ne kaže, ali svako ko pogleda njegova dela shvatiće majstorstvo koje se u njima nalazi. Na njegovim najličnijim slikama slika prestaje da bude prikaz, a postaje stvaranje.
Mogu to lično proveriti na izložbi Putovanje dana ka noći (Pejzaži i ostaci) koju je organizovao galerista Alfonso Arenas u Espacio Uno u San Fernandu (Cádiz).
Uvek postoji nešto više
Naslov, objašnjava slikar u ovom intervjuu, je ideja galeriste, i ukazuje na dve vrste dela koja se mogu videti u sali: s jedne strane akvareli koji odražavaju svetlucavost i boju Cadiza sa tom svežinom koja ima mlado vino.
Na delu banda, takođe akvareli, tamni i duboki, sazreli nakon mnogo vremena mirovanja, posmatranja, eksperimentisanja – ponovo početak – mirovanje, posmatranje, eksperimentisanje… kao staro vino.
U razgovoru prenosi profesionalnost stečenu kroz praksu i učenje tokom mnogo godina. Na primer, zna šta najbolje funkcioniše na umetničkom tržištu u Cadizu, akvareli. I neke i dalje pravi, uprkos zamoru od teme i ponavljanja, jer se vrlo dobro prodaju. To je profesionalnost.
I istovremeno, kada govori o satima provedenim u studiju, u njegovim rečima se naslućuje strastvena radoznalost, potraga za drugačijim i ličnim izrazom: “Uživam u eksperimentalnoj slikarstvu”, tvrdi, i pokušava da svoju potragu dovede do granice, “ali uvek postoji nešto više”, dodaje.
Od restauracije do stvaranja
I eksperimentiše sa znanjem stečenim tehničkim radom tokom decenija kao restaurator, u kojima je stavio svoju isceljujuću ruku na remek-dela kao što je maketa Cadiza, u arheološkim ostacima kao što su punski peći u San Fernandu, ili u savremenim umetničkim delima koja takođe restaurira kada to prilika zahteva.
Već je crtao kao dete, hobij koji mu je usadio otac, a zatim u školi, sa učiteljima koje i danas pamti, kao što je Celso Escanilla, ili kasnije u Školi likovnih umetnosti u Cadizu ili na Fakultetu likovnih umetnosti u Sevilji: María Pemán, María Dolores Aiza ili Alfonso Berraquero.
I nakon studija, profesionalno se posvećuje restauraciji i slikarstvu.
Njegov kreativni put počinje akademskim stilom njegovih prvih godina, u kojima savladava crtež, uključujući i tehnički crtež kojem je posvetio deo svog profesionalnog rada.
Hajde da bude mira
Ne smatra da je problem što nije imao mnogo samostalnih izložbi tokom godina posvećenosti umetnosti, iako je njegovo delo bilo prisutno na kolektivnim izložbama na raznim mestima u Španiji i Portugalu.
Metodičan (čuva karticu sa procesom kojim podvrgava svako delo) i strpljiv (može čekati godine da se delo stabilizuje), voleo bi da njegova dela prenose mir i spokoj.
“Ono što želim da izrazim je osećaj mira, smirenosti, što je veoma potrebno u ovim trenucima koje živimo”, kaže. I zna, po nekima od svojih obožavalaca, da njegovo delo izaziva taj osećaj, bilo da je u pitanju akvarel Katedrale ili brod u mraku noći.
“Ovo, pored izložbe, predstavlja za mene iskustvo. Ne obično izlažem, ali želim da čujem mišljenje posetilaca”. I sa tom idejom, pridružuje se i savremenoj tendenciji vođenja vodiča kroz izložbe koje podstiču kontakt između stvaralaca i publike.
Izložba Pedro Macías. Putovanje dana ka noći (Pejzaži i ostaci)
Galerija Espacio-Uno. Calle Real, 128. San Fernando (Cádiz).
Do 24. juna.
Radno vreme: ponedeljak do subote od 18:30 do 21:00 sati.
Prethodna najava: whatsapp 654 900 078