Tiha ruska preuzimanja ključnih poslovnih sektora u Gruziji ostavljaju lokalno stanovništvo po strani
VoxeuropDolaskom desetina hiljada nakon punog invazije na Ukrajinu, ruski migranti brzo preoblikuju sektore turizma, ugostiteljstva i informacionih tehnologija u Gruziji, zamenjujući lokalne biznise, snižavajući cene vodičima, iskorišćavajući poreske rupe i podižući ekonomske, kulturne i nacionalno-bezbednosne zabrinutosti.
Jednom je posto mali kafić, Poni da Daini, u ulici Zubalashvili u centru Batumija, drugom po veličini gradu Gruzije na Crnom moru. Nudio je slatkiše, kolače i kafu skuvanu u vrućem pesku – po batumskom stilu. Indira Ebralidze, vlasnica, je sama vodila svoj mali posao i nije morala da plaća kiriju, a ipak nije uspela da ostvari profit. Bila je primorana da zatvori kafić nakon godinu dana. Ali, glavni razlog, kako kaže, bio je rastući broj ruskih kafića u susedstvu.
“U stvari, to nije moglo i nije ni funkcionisalo! Zašto? Zato što 90% svih kafića u starom delu Batumija pripada okupatorima [Rusija je okupirala 20% Gruzije nakon kratkog rata 2008.]. Rusi turisti znaju gde da jedu, jer dobijaju adrese putem pošte unapred… [Prošle godine] vrhunska sezona je bila potpuni neuspeh, mogu da kažem. Ako uspeš da doneseš kući dovoljno da pokriješ kiriju ili plate osoblja, nema profita! Srećna sam što sam posedovala prostorije… Možete sami da vidite da je mesto odlično locirano, zašto bih ga zatvorila?”
Dok smo šetali ulicom, Indira je ušla u nekoliko kafića i pitala cenu kafe na gruzijskom. Dobila je odgovore na ruskom: Zdravstvuyte (“Zdravo”) Nichego ne ponimayu (Ne razumem), Ya nemnogo ponimayu, no k sozhaleniyu poka ploho govoryu (Razumem malo, ali nažalost još loše govorim).
Priča o kafiću Indire je samo jedan primer negativnog uticaja koji izazivaju biznisi otvoreni od strane Rusa koji su se preselili u Gruziju.
U proleće 2022, gradonačelnik Tbilisija, Kakha Kaladze, opisao je Ruse koji se redaju na prelazu Larsi u Kavkazu kao “turiste”: “Dobrodošlicu im pružamo na priliv turista… Vlasti će učiniti sve da podrže taj trend. To je direktno povezano sa ekonomskim rastom, i sa povećanjem broja radnih mesta, što podstiče zapošljavanje…”
Međutim, stvarnost je pokazala sasvim drugačije. Većina ruskih migranata se registruje kao pojedinačni preduzetnici ili vlasnici malih biznisa i koriste poreske olakšice. Iako su zaista stvorili radna mesta, ona uglavnom idu na račun drugih Rusa, a ne Gruzijaca.

Ruski vodiči i propagandisti
Viđati ruske turiste ili ruski govoreće vodiče u Gruziji nije ništa neobično. Mogu se naći svuda – u Tbilisiju, širom regiona, na planinskim stazama i na primorskim odmaralištima. Ali od 2022, njihova prisutnost se drastično proširila.
Gruzijski vodiči u Tbilisiju, Kutaisiju i Batumiju kažu da su ruski migranti brzo preuzeli njihov posao i sada kontrolišu oko polovinu sektora.
Prema njihovim rečima, ruski vodiči kreiraju svoje rute i promotivne materijale, rade i online i offline, pa čak otvaraju svoje hotele. Pored finansijskog uticaja, upozoravaju na ozbiljniji problem: ruski vodiči iskrivljuju gruzijsku istoriju, iznose obmanjujuće činjenice i izbegavaju da spomenu okupirane teritorije Abhazije i Sjeverne Osetije (Južna Osetija) kada govore turistima iz Rusije i Evrope.
Više :Ko bi izgradio svemirski centar u Gruziji? Kako su dva ruska “izgnanika” smotali mrežu laži
Razgovarali smo sa Lelom Gogava, izvršnom sekretarkom Sertifikovanih vodiča Gruzije. Sa 18 godina iskustva, radi na francuskom i ruskom. Kaže da se broj ruskih vodiča udvostručio, i da zapošljavaju samo druge Ruse, ostavljajući bez posla gruzijske vodiče i vozače. Rusi turisti ih takođe više preferiraju, što je ozbiljno smanjilo prihode lokalnih profesionalaca:
“Neki nisu ni radili kao vodiči, ali su odlučili da je to prilično unosan posao, pa su preuzeli sektor. Dovoze ruske govoreće posetioce iz Rusije i Belorusije… Usput, Ukrajinci, Belorusi, Turci i Iranci rade isto – često dolaze sa sopstvenim vodičima, ali Rusi ih nadmašuju… Situacija u Batumiju je posebno teška. Mnogi gruzijski vodiči koji govore ruski su ostali bez posla. Neki su radili sa hodočasničkim grupama, ali sada imaju manje posla jer Rusi sami dovode verske grupe. […] Politička nestabilnost je odigrala značajnu ulogu jer niko ne zna da li idemo ka Evropi ili Rusiji. Sigurno je da je vrlo malo posetilaca iz Evrope. A sve vreme, vlada kaže da je sve u redu jer je rusko tržište ogromno. Problem je što su Rusi potpuno preuzeli naše tržište.”
Ruski biznisi u sektoru turizma
Vidno uzdrmana, Lela dodaje da Rusi nisu samo vodiči već i propagandisti: “Nemaju tačne informacije o zgradama u Tbilisiju, pa izmišljaju svoje priče i predstavljaju Rusiju u preterano pozitivnom svetlu. Pričaju o prisustvu Rusa u Kavkazu kao da ništa ne bi bilo moguće bez njih…”
U Kutaisiju, ruski govoreći vodiči Dali Chitishvili i Eka Tabagari, sa 15 i 6 godina iskustva, kažu da im je radno opterećenje drastično opalo i da su im prihodi znatno smanjeni.
“U poređenju sa prethodnim godinama, posla je vrlo malo; nismo tako zauzeti. Kada dođe ruski vodič, ide na turu sa nama jednom, nauči šta mu je potrebno, i zatim počinje da radi samostalno. Sigurna sam da ne daju tačne informacije. Kada sam imala ruske turiste, pričala sam im o aneksiji Gruzije 1801. godine, i oni bi rekli da je termin ‘aneksija’ neprikladan jer je Gruzija tražila pomoć od Rusije. Objasnila sam da smo zaista tražili pomoć od invazora, ali nikada nismo zamislili da će naš kraljevski sistem biti ukinut. Sada, ko zna šta ruski vodiči pričaju? Nije teško zamisliti,” kaže Eka.
Ne treba ni govoriti da je nemoguće nadgledati šta ruski vodiči govore. Nema ni tačnih evidencija koliko ruski vodiči ili turoperatori rade u zemlji. Nije im potrebna registracija kao “vodič” ili “turizam” kao primarna delatnost, pa je njihovo brojanje nemoguće. Takođe, ne postoji regulatorni okvir za vođenje vodiča: ne postoji obavezna sertifikacija ili dozvola. Postoje sertifikovani vodiči, ali je sertifikacija volontarna i uglavnom simbolična.
“Nikada niko nije bio zaustavljen ili kažnjen zbog vođenja ture,” kaže Giorgi Dartsimelia, član upravnog odbora Gruzijskog udruženja sertifikovanih vodiča.

Još jedan dokaz da je situacija potpuno van kontrole: ruski vodiči aktivno promovišu svoje usluge putem platformi kao što je tripster.ru, nudeći prevoz iz Vladikavkaza u Severnoj Osetiji i promovišući “Sunčanu Gruziju” ruskim posetiocima.
Turistički biznis u ruskim rukama
U Tbilisiju, šetajući Zandukelijevom ulicom nedaleko od Rustaveli avenije, može se naići na mnoge atraktivne kafiće i restorane. Jedan od njih, kafić Mariam Magdalene, nekada je bio u malom ćošku. Zatvoren je 2022. i od tada ga je zamenio David’s Garden, kafić koji vode ruski državljani. Otvorio se u jesen 2022, osnovali su ga Vladimir i Anzhelika Khamzaev, Dementi Taradin, Pavel Dvurechensky i Yevgenia Grebenchikova – svi nedavni doseljenici iz Rusije. Khamzaevi još uvek poseduju nekoliko biznisa u Sankt Peterburgu.
David’s Garden je italijanski kafić koji nudi nargile i evropsku kuhinju. U početku su njegove objave na Facebooku bile na ruskom, ali sada su samo na gruzijskom i engleskom – što deluje kao pokušaj da privuče lokalne mušterije. Gruzijski influenseri to pojačavaju posetama kafiću, degustacijom jela i preporukama na Instagramu i TikToku.
Gruzijski restoraneri i vlasnici kafića kažu da je prva talas ruskih migranata, neposredno nakon invazije na Ukrajinu, često posećivao njihove objekte. Iako su neki bili nezadovoljni anti-ruskim sloganima i političkim porukama na zidovima, i dalje su dolazili u velike brojeve. Vremenom, međutim, ruski kupci su se preusmerili na novo otvorene ruske kafiće i barove, koji sada uglavnom služe ruskom klijenteli u Tbilisiju i Batumiju.
“U početku, kada su počeli da dolaze u naše barove, neki od njih su bili zaista grubi. Zamerali su na menijima na gruzijskom, ili na uvredama na Putina, poput ‘Putin Khuilo’. Rečeno im je da ne mogu očekivati sve po svom, i uskoro su se njihovi brojevi smanjili. Otvorili su svoje barove i stvorili sopstvenu ekonomiju. Prvo su bili natpisi na ruskom, a sada koriste gruzijski i engleski. Čini se da je to namerna strategija da preuzmu ceo tržište,” kaže Giga Tsibakhashvili, osnivač bara Tsibakha.
“Kada su Rusi prvi put stigli, to je jasno koristilo našim restoranima i barovima jer još nisu imali svoje lokale. Ali su se osećali neprijatno jer im nismo služili na ruskom. Sada kada su otvorili svoje biznise, turisti uglavnom posećuju njihove objekte. Imaju razne restorane: jutarnje, dnevne, večernje kafiće, italijanske, francuske, azijske… Uložili su mnogo u marketing i društvene mreže. Kao rezultat, istisnuli su mnoge manje gruzijske objekte. Plaćaju poreze, ali to meni ne pomaže,” kaže Keti Bakradze, restoranerka i kuvarica.

Ovaj trend nije zasnovan samo na svedočenjima kuvara i menadžera barova. On je podržan istraživanjima. Prema Esmi Kunchiliji, doktoru kulturnih studija i osnivaču Gruzijskog instituta za gastronomsku kulturu, najnovije studije pokazuju da su pre 2022. ruski turisti koristili gruzijske usluge – vodiče, prevoz, hotele i restorane. Danas, međutim, ruske firme su zamenile mnoge od gruzijskih.
“To je ekonomija koja ne koristi službeni državni jezik, zapošljava vrlo malo lokalaca, i čiji prihodi uglavnom napuštaju zemlju. Primer Batumija pokazuje da se radi o ‘senkskoj ekonomiji’ obeleženoj nedostatkom nadzora i regulative. Nažalost, niko ne raspravlja o pravoj raspodeli ruskog kapitala u Gruziji danas,” kaže ona.
Situacija je pogoršana činjenicom da mnogi ruski biznisi ne podnose finansijske izveštaje. Na državnom portalu za izveštavanje pronašli smo 13 ruskih restorana koji su bili zvanično upozoreni zbog nepotpunih ili zakašnjelih izveštaja. Svi su registrovani u Gruziji između 2022. i 2024. godine.
Pitali smo Gruzijsku nacionalnu turističku administraciju koje mere se preduzimaju da se problem reši i podrže gruzijski vodiči. Do sada, odgovor nismo dobili.
Lažni ekonomski rast
“Zašto bismo zatvorili granicu? Nije jasno zašto bismo mi prvi to uradili,” rekao je poslanik Gruzijskog sna, Aluda Ghudushauri, pre tri godine, insistirajući da će prihodi od ruskih migranata biti pažljivo nadzirani.
Ali, nakon obećane “kontrole”, Rusi koji su se naselili u Gruziji brzo su uspostavili svoje dijaspore. Otvarali su kafiće, barove, kozmetičke salone, škole, vrtiće, turističke agencije, trgovinske firme i skladišne usluge, od čega je većina evoluirala u direktnu trgovinu sa Rusijom – što je Ruse mnogo više koristilo nego Gruzijcima.
“Jedina korist za Gruziju je što bi mogli potrošiti deo svojih prihoda lokalno, dok Gruzijci ne zarađuju ništa, a država gotovo da ne naplaćuje poreze… Rusi su identifikovali svaku pravnu rupu i plaćaju veoma niske poreze, ili uopšte ne plaćaju. Uživaju u poreskim olakšicama, zapošljavaju svoje sunarodnike i trguju među sobom. Na papiru to izgleda kao ekonomska aktivnost, ali pravi korisnici su Rusi sami,” objašnjava ekonomista Giorgi Khotivari.
Više :Uhapšena zbog udarca, utišavana zbog izveštavanja: Mzia Amaghlobeli nosi zastavu gruzijskog novinarstva
Više od 20.000 ruskih malih biznisa registrovano je u poslednje tri godine. To znači da većina plaća samo 1% ili 3% poreza na svoj prihod, umesto standardnih 20%.
Pokušali smo da utvrdimo da li je ekonomija Gruzije zaista profitirala od priliva ruskih migranata tražeći informacije od Državne poreske službe. Zamolili smo za listu ruskih poslovnih subjekata i poreze koje su plaćali od 2022. godine. Zahtev je odbijen uz obrazloženje da su podaci poverljivi.
Gruzija – ruski raj za IT
Zahvaljujući velikodušnim poreskim olakšicama, Gruzija je postala veoma atraktivna destinacija za ruske IT stručnjake, posebno od početka invazije na Ukrajinu. Danas, od 21.040 IT kompanija koje posluju u Gruziji, 57% je u ruskom vlasništvu.
IT kompanije mogu se registrovati u dve posebne kategorije – “međunarodna kompanija” ili “virtuelna zona” – obe nude značajne poreske olakšice.

IT kompanije registrovane u Gruziji uživaju dve vrste olakšica: one međunarodnih kompanija i one koje pripadaju virtuelnoj zoni. [Napomena prevodioca: poseban poreski status koji je Gruzija uvela da privuče međunarodne IT kompanije nudeći značajne poreske olakšice.]
Prema tim shemama: zaposleni u međunarodnim kompanijama plaćaju 5% poreza na dohodak umesto uobičajenih 20%; sama kompanija plaća 5% poreza na profit umesto 15%; kvalifikovane kompanije su oslobođene poreza na imovinu (osim zemljišta); kompanije u režimu virtuelne zone takođe dobijaju olakšice od izvoznog poreza i PDV-a pri pružanju usluga u inostranstvu.
Status “međunarodne kompanije” odobrava se tek nakon dve godine rada i rezervisan je za firme koje posluju sa klijentima izvan Gruzije. Status “virtuelne zone” primenjuje se na IT kompanije koje pružaju digitalne ili programske usluge stranim tržištima.
Jedan primer je DOO JettyCloud, osnovan od strane ruskog državljanina Davida Slonimskog 10. marta 2022, samo dve nedelje nakon ruske invazije. Slonimski je ranije vodio dve IT kompanije u Sankt Peterburgu, koje je zatvorio 2020. godine. Preseljenje u Gruziju se pokazalo vrlo profitabilnim. Prema Forbes Gruzija (2025), JettyCloud je na 22. mestu među 100 najvrednijih kompanija koje posluju u zemlji.
U 2023. godini, kompanija je ostvarila prihod od 51 milion larija (€16,25 miliona), uključujući 36 miliona larija neto dobiti, uz plaćanje samo 1,3 miliona larija poreza – gotovo sigurno zbog statusa virtuelne zone.

Vlada Gruzijskog sna je dodatno učvrstila povoljnije okruženje: u junu 2023. je žurno uvela pojednostavljene uslove za dobijanje boravišne dozvole, omogućavajući stranim IT stručnjacima da dobiju trogodišnju boravišnu dozvolu, koja se može obnoviti četiri puta. Zvanično, cilj je da se Gruzija učini atraktivnom za IT talente, čime će se povećati budžet zemlje.
Međutim, Institut za razvoj slobode informacija (IDFI) tvrdi da ova politika možda više služi za lažno održavanje ekonomskog rasta nego za promociju IT sektora.
Redovi ruskih državljana na prelazu Larsi
Web developeri i stručnjaci za digitalnu transformaciju upozoravaju da je verovatno da mnogi ruski IT stručnjaci primaju platu u kriptovalutama, koje nisu ni traceable ni regulisane. Takođe ističu bezbednosne rizike.
“Ne plaćaju poreze da bi opravdali svoje prisustvo u Gruziji, niti proizvode bilo šta za naše tržište,” kaže web developer Giorgi Nakaidze. “Koriste naše resurse dok služe američkim ili britanskim kompanijama. Kao i u sektoru ugostiteljstva, zapošljavaju svoje sunarodnike i stvaraju zatvorenu grupu. Osim ako niste vrhunski stručnjak sa nišnom specijalizacijom, nemate šanse da budete angažovani. […] Kada sam radio sa državnim organizacijama, insistirali smo na zabrani Mail.ru. Danas, ruske programske usluge cvetaju, što je opasno. Ako bude potrebno, FSB bi mogao da pristupi jednim klikom.”
Vlada ima malo kapaciteta da utvrdi prave namere ruskih državljana koji dolaze od 2022, što predstavlja izazov za nacionalnu bezbednost. Bezbednosni stručnjak Andro Gotsiridze kaže da je priliv Rusa deo šire “hibridne vojne” koju Rusija vodi širom svog susedstva.
“Ruski novac dolazi sa uvjetima, jer čini da gruzijski biznisi ponovo postanu zavisni od Rusije… Setite se 2005–2006, kada su ruske zabrane uništile gruzijske proizvođače vina,” priseća se. “Ruski finansije uvek prate ruska pravila: ubistva, kriminalne ratove, iznude, spajanje državnih institucija sa kriminalnim mrežama – sve što vidimo u Moskvi i Sankt Peterburgu. Ovaj problem će postajati sve veći rak za bilo koju buduću vladu.”