Moda preloved pravi mesto u urbanim navikama Bukurešta
Green Report
Treg urban ponovo stavlja na tržište polovnu odeću u centru odgovorne potrošnje.
U Beogradu u kojem fast fashion još uvek dominira tržnim centrima, događaji posvećeni polovnim odelima počinju da funkcionišu kao mala laboratorija odgovorne potrošnje. TargO5 @ Evenimento5 se vraća krajem januara sa novom edicijom, ali cilj nije samo šoping, već način na koji takvi susreti menjaju odnos ljudi prema svojoj odeći.
Održiva moda više ne živi samo online, u izveštajima o tekstilnom otpadu ili u diskusijama o cirkularnoj ekonomiji. Počinje da poprima fizički oblik, lokalni, kroz zajednice koje se sastaju, razmenjuju odeću, priče i navike.
U Beogradu, jedan od ovih susretnih punktova je TargO5, redovni događaj organizovan u Evenimento5, u istorijskoj zgradi u oblasti Čika Ljubina.
Edicija iz vikenda 31. januar – 1. februar nastavlja format koji se tokom vremena konsolidovao: desetine štandova sa polovnom i vintage odećom, ali pre svega prostor u kojem ideja „nositi više i pažljivije“ postaje društveno iskustvo, a ne samo lični izbor.
Odeća kao predtekst, zajednica kao cilj
Pod porukom „Prodajemo blago iz ormara”, sajam okuplja oko 30 štandova sa polovnom odećom – od haljina i sakoa, do casual komada, aksesoara i dizajnerskih kreacija. U teoriji, to je sajam odeće. U praksi, to je više mesto gde odeća postaje predtekst za razgovore o ličnom stilu, vrednosti i održivosti.
Za razliku od klasične kupovine, gde je proizvod nov, standardizovan i beskonačno reproducibilan, ovde svaka komad nosi svoju priču. I ta narativna dimenzija menja odnos između predmeta i kupca:
odeća više nije samo „nešto za nošenje“, već nešto za nastavak.
Ponovljenost događaja je važna. Deo posetilaca se vraća sa jedne na drugu ediciju, a takva lojalnost pokazuje da odgovorna moda počinje da izlazi iz zone radoznalosti i ulazi u svakodnevicu.
Odgovorna moda, između ličnog čina i sistemskog rešenja
Tekstilna industrija je jedna od najzagađujućih na globalnom nivou. A količina nošene, a zatim odbačene odeće raste iz godine u godinu. U tom kontekstu, inicijative koje podstiču ponovnu upotrebu i produženje životnog veka odeće postaju više od lifestyle događaja – postaju mikrointervencije u sistemu koji je dominiran brzom proizvodnjom i ubrzanom potrošnjom.
„TargO5 je izgrađen vremenom, kroz uzastopne edicije i zajednicu koja se stalno vraća. Činjenica da se viđamo bar jednom u kvartal sa istom zajednicom potvrđuje da odgovorna moda nije trend, već dugoročni izbor.
Odeća je samo početak. Ono što ostaje su odnosi, dijalog i radost deljenja zajedničkih vrednosti”,
kaže Claudia Penda Nicolau, organizatorka sajma i osnivačica zajednice „Nosimo svoju budućnost”.
Ovaj prelaz sa „jednokratnog događaja” na „redovan ritam” je značajan: održivost funkcioniše kroz ponavljanje. Ne kroz spektakularne geste, već kroz male, ali stalne navike.
Gradskog prostora za drugačiju potrošnju
Događaj se održava u Evenimento5, na petom spratu zgrade kulturnog nasleđa u ulici Konstantin Mille, sa pogledom na Čika Ljubina. Prostor, koji se koristi za kulturne i društvene događaje, u ovom kontekstu postaje okruženje za drugačiji urbani doživljaj: sporiji, relacijskiji, manje fokusiran na akumulaciju.
Organizatori procenjuju da će ga posetiti više od 1000 posetilaca, a ulaz je slobodan. Pored brojeva, stalni interes za ovakve susrete pokazuje da postoji segment publike koji traži alternative klasičnom modelu potrošnje – ne kroz potpuno odricanje od mode, već kroz redefinisanje načina kupovine.
Od „ne nosim više” do „nosim dalje”
Zajednica „Nosimo svoju budućnost”, koja je prvobitno bila online grupa posvećena odeći koju ljudi više ne nose, sada funkcioniše kao offline ekstenzija kroz ovakve sajmove. Logika je jednostavna, ali snažna: ono što je za nekoga višak, za drugog može biti resurs.
U gradu preplavljenom ponudama „novih kolekcija” svake dve nedelje, ovakvi događaji uvode novu narativu: odeća ne mora biti nova da bi bila vredna, a lični stil se ne gradi količinom, već izborom i trajnošću.
TargO5 ne rešava problem tekstilnog otpada. Ali pokazuje kako počinje promena: sa ljudima koji odluče da produže život predmeta i pretvore potrošnju u svesniji čin – i, iznenađujuće, društveniji.