Turska opozicija mora da se radikalizuje. Za sada, Erdogan bira njene lidere.

Krytyka Polityczna
Turska opozicija mora da se radikalizuje. Za sada, Erdogan bira njene lidere.

Turski sud je poništio kongres stranke koja je zapretila Erdoanovoj apsolutnoj vlasti, kako bi izazvala haos unutar njenih redova. To svedoči o rastućoj očajnosti vlasti, ali opozicija i dalje nema efikasne metode za borbu protiv autoritarnog režima. Objava Turska opozicija mora da se radikalizuje. Za sada, Erdogan bira njene lidere prvi put pojavio se na Kritika Politička.

Politički pejzaž Turske poslednjih četvrt veka bio je praktično nepromenjen – dominira konzervativna Partija pravde i razvoja (AKP), čvrsto držeći vrhovnu vlast, dok centristička Republikančka narodna partija (CHP) predvodi opoziciju, ne uspevajući da ozbiljno ugrozi vlast predsednika (a ranije i premijera) Recepa Tayyipa Erdoğana.

Međutim, sada CHP, koja se poziva na Ataturka i kemalizam, može izgubiti poziciju jedne od glavnih političkih snaga u zemlji, a to nije zbog pada popularnosti, već zbog ofanzive vlasti. Ranije su organi vlasti pod kontrolom AKP zabranjivali, na primer, kurdske i levicarske stranke, ali frontalni napad na glavnu opozicionu partiju, koji traje već neko vreme, je bez presedana. Šta ga je izazvalo?

Kazna za izborni uspeh

Najveći prekršaj CHP bilo je izborno pobedničko, koje su kemalisti ostvarili na lokalnim izborima 2024. godine, osvojivši 38 odsto glasova i prvi put nadmašivši AKP. Ne samo da su osvojili gotovo sve veće gradove, već su ušli i u provincijske bastione vlasti, izazivajući ozbiljnu pretnju režimu Erdoğana.

Kao odgovor na rastuću popularnost opozicije, vlasti su započele seriju istraga, hapšenja i suđenja usmerenih protiv njenih aktivista, kao i medijsku kampanju koja protivnike vlasti prikazuje kao korumpirane ili povezane sa terorizmom. Najsimboličniji primer ovih akcija je slučaj Ekrema İmamoğlu, gradonačelnika Istanbula i potencijalnog Erdoğanovog protivkandidata na predsedničkim izborima. Uhapšen je u martu prošle godine, a tužilaštvo na osnovu brojnih i veoma sumnjivih optužbi traži za njega kaznu od čak 2352 godine zatvora.

Istovremeno, hapšeni su stotine drugih opozicionih političara i lokalnih zvaničnika povezanih sa CHP. Nakon masovnih protesta protiv hapšenja opozicionih aktivista, uhapšene su hiljade demonstranata. Među njima su novinari, sindikalci, umetnici, nastavnici i društveni aktivisti. Broj žrtava vlasti AKP raste, a samim tim i potencijalnih saveznika kemalista – ali Erdoğan i njegovi ljudi ne nameravaju olakšati svojim protivnicima konsolidaciju redova oko najveće opozicione stranke.

Kada vlastodršci ocenjuju kongres opozicije

Povod za direktni udar na CHP bile su navodne nepravilnosti tokom organizacije kemalističkog kongresa 2023. godine, na kojem su izabrane nove stranačke vlasti. Višegodišnjeg lidera Kemala Kılıçdaroğlua (koji je iste godine izgubio predsedničke izbore) zamenio je Özgür Özel, najavljujući da će uneti novi život u partiju i dovesti je do dugo očekivane pobede. Spomenuti lokalni izbori ukazivali su na dobre šanse za ostvarenje tih obećanja, čak i nakon što je ubrzo usledila serija represija.

Međutim, vlasti su odlučile da ne stanu na tome i pojačale su kampanju protiv same CHP. Kulminacija je bilo poništavanje poslednjeg stranačkog kongresa od strane suda zbog navodnih nepravilnosti u glasanju. Takva presuda znači povratak Kılıçdaroğlua na čelo CHP, što on izgleda prihvata – možda je njegov bivši rival Erdoğana, nakon lične poraza, odlučio da se zadovolji ulogom vođe koncesionirane opozicije. U svakom slučaju, odbio je odmah da preda funkciju, čime produbljuje krizu u stranci. Vlast je, s druge strane, počela da uklanja „nelegalno“ rukovodstvo opozicione organizacije.

Svet je obišlo snimke na kojima se vidi policijska intervencija na sedište Narodne republikančke partije, tokom koje je upotrebljen suzavac i silom su isterani aktivisti iz zgrade. Ubrzo zatim, redovne službe su rasturile demonstrante vodnim topovima. Özel ukazuje na Erdoğana kao glavnog pokretača cele situacije, optužujući predsednika za želju da razbije jedinu partiju koja mu može oduzeti vlast. To je verovatno tačna procena, što ne daje dobre šanse za rešavanje unutrašnjeg krize u CHP.

U slučaju da Kılıçdaroğlu i dalje bude tvrdoglav i da će sudstvo ostati politički motivisano, realna opcija je osnivanje nove partije od strane Özela – prema anketama, ona bi preuzela gotovo ceo sadašnji elektorat CHP, ali bez postojećih resursa i struktura biće joj teže da se suprotstavi režimu Erdoğana. Nije da je do sada to išlo kemalistima baš najbolje.

Autokrat i njegova dvorska družina čvrsto drže poziciju

Turska opozicija već duže vreme deluje kao da nema efikasnog odgovora na državne represije. Sa svakom godinom, Erdoğan ide sve dalje, koristeći nove oblike progona svojih političkih protivnika. Već im kontrola medija i čistke u javnoj administraciji nisu dovoljni – sprovode masovna hapšenja svih otvorenih kritičara vlasti. CHP i druge partije su više puta izlazile na ulice da protestuju protiv takvih praksi, ali nisu uspele da nateraju Erdoğana da se makar za korak povuče.

Na svoju odbranu, lideri opozicije ističu ranije pomenute izborne uspehe. CHP od lokalnih izbora ostaje najpopularnija partija u zemlji i u normalnim okolnostima bila bi favorit za osvajanje predsedničke funkcije na najbližim izborima. Problem je što uslovi nisu normalni. Ako Erdoğan i njegovi sledbenici nemaju moralnih problema s takvim tretmanom opozicije, zašto bi dozvolili da im oduzmu vlast na demokratskim izborima? Manipulacija izborima je samo još jedna granica koju autokrate mogu preći ako zatreba.

U ovom slučaju, CHP očigledno nema plan B. Kemalisti se hvale brojnim mučenicima, dokazuju moralnu nadmoć nad korumpiranom i autokratskom vlašću, ali to neće dovesti do svrgavanja novog sultana. Iako Özel deluje kao efikasniji vođa stranke od svog prethodnika, teško je govoriti o drugačijoj viziji vođenja politike ili razvoju alternativnog plana za dalje represije vlasti.

Nekada su razumni bili udar na oligarhe povezane sa AKP, na primer bojkotom njihovih poslova. Međutim, nedostajala je odlučnost u sprovođenju te strategije – na primer, pokušaj paralize cele države, organizovanje opštih štrajkova ili mobilizacija društva koja bi išla izvan okvira standardnih demonstracija. CHP se suzdržava od metoda narušavanja javnog reda, ali sve je više indicija da drugačije ne može pobediti. Turska opozicija mora ili da se radikalizuje ili da prihvati da će ostati pod kontrolom nečiste autokratske vlasti. Na ovom nivou, treći put možda više nema.

The post Turska opozicija mora da se radikalizuje. Za sada, Erdoğan bira svoje lidere prvi put pojavio na Kritika Politička.