Istraživači su dizajnirali glinu koja može sprečiti da voće i povrće prebrzo trunu.
Økologisk NuAvokado iz Čilea, banane iz Kostarike, paradajz sa Južnog Španije, manga iz Brazila. Veliki deo voća i povrća koje jedemo prešao je preko celog sveta pre nego što stigne do polica prodavnica ovde kod nas. Ali mnogi milioni tona se svake godine izgube pre nego što stignu do krajnjih potrošača. Jedan od glavnih razloga je etilen – prirodni gas koji proizvode mnoge vrste voća i povrća, a koji reguliše njihovo zrenje. Kada su voće i povrće zatvoreni u zatvorenoj ambalaži ili kontejnerima tokom transporta i skladištenja, koncentracija etilena u vazduhu raste, što ubrzava proces zrenja. Zbog toga veliki deo robe truli pre nego što stigne do krajnjih korisnika, ali sada su naučnici možda na putu sa rešenjem koje bi na duže staze moglo doprineti smanjenju danske hrane koja se baca, a koja, prema podacima Uprave za hranu i veterinu, iznosi skoro 900.000 tona godišnje i košta društvo oko 11 milijardi kruna godišnje. Lazna mogućnost rešenja Nova istraživanja predvođena Univerzitetom u Kopenhagenu pokazuju da običan ilovača može biti deo rešenja, piše Univerzitet u Kopenhagenu u saopštenju za javnost. „Ilovača je interesantan materijal jer je prirodna, jeftina, netoksična i nalazi se svuda – i možemo je sigurno apsorbovati u telu. Naš cilj je bio: Da li možemo koristiti hemiju i fiziku da modifikujemo ilovaču tako da hvata gas i time usporava proces zrenja? To smo uspeli“, kaže docent Heloisa Bordallo sa Niels Bohr Instituta, koji je vodio novo istraživanje objavljeno u časopisu Applied Surface Science Advances. Prvo su naučnici pokušali da uhvate gas pomoću ilovače u njenom prirodnom obliku. Ovde je uhvaćeno malo gasova. Povećanjem šupljina u strukturi ilovače uz blagu hemijsku obradu, naučnici su napravili prostor za veću apsorpciju gasa, ali bez ispuštanja gasa nazad. Istovremeno, materijal je ostao netoksičan. Nije bilo lako da naučnici do sada nateraju ilovaču da upije tako velike količine etilena. Zato veruju da koncept ima potencijal za korišćenje u ambalaži za hranu. Prema istraživačima, rezultati istraživanja pružaju neku vrstu vodiča za razvoj održivih materijala za ambalažu hrane koji rešavaju problem etilena. Trenutno rade na optimizaciji hemijskog procesa kako bi postigli pravi balans između efikasnosti i ekološke prihvatljivosti. „Zamišljamo male kese ili jastučiće sa ilovačom u prahu, koji bi mogli biti u istom paketu sa voćem i povrćem tokom transporta i upijati etilen – na isti način kao i silika kese za upijanje vlage koje često prate ambalažu kada kupujete, na primer, cipele ili elektroniku“, kaže Karina Kovalčuk. Iako se studija fokusira na etilen i hranu, naučnici ističu da rezultati istraživanja mogu imati značaj i u drugim tehnologijama gde je potrebno sakupljanje određenih gasova.
Avokado iz Čilea, banane iz Kostarike, paradajz iz Južne Španije, manga iz Brazila. Veliki deo voća i povrća koje jedemo prešao je preko celog sveta pre nego što stigne do polica prodavnica ovde kod nas. Ali mnogi milioni tona svake godine propadnu pre nego što stignu tako daleko.
Jedan od glavnih razloga je etilen – prirodni gas koji proizvode mnogi plodovi i povrće, a koji reguliše njihovo zrenje. Kada su plodovi i povrće zatvoreni u zatvorenoj ambalaži ili kontejnerima tokom transporta i skladištenja, koncentracija etilena u vazduhu raste, što ubrzava proces zrenja. Zbog toga veliki deo robe truli pre nego što stigne do krajnjih potrošača, ali sada su naučnici možda na putu sa rešenjem koje bi vremenom moglo doprineti smanjenju danske hrane koja se baca, koja prema podacima Uprave za hranu i veterinu iznosi skoro 900.000 tona godišnje i koja košta društvo oko 11 milijardi kruna godišnje.
Glinica može biti rešenje
Novo istraživanje koje vodi Univerzitet u Kopenhagenu pokazuje da obična glina može postati deo rešenja, piše Univerzitet u Kopenhagenu u saopštenju za štampu
”Glinica je interesantan materijal, jer je prirodna, jeftina, netoksična i nalazi se svuda – i možemo je sigurno apsorbovati u telu. Naša ideja je bila: Možemo li koristiti hemiju i fiziku da modifikujemo glinu tako da uhvati gas i time uspori proces zrenja? U tome smo uspeli,” kaže docent Heloisa Bordallo sa Niels Bohr Instituta, koji je vodio novu studiju, objavljenu u časopisu Applied Surface Science Advances.
Prvo su naučnici pokušali da uhvate gas pomoću gline u njenom prirodnom obliku. Tada je uhvaćena mala količina. Povećavanjem šupljina u strukturi gline uz blagu hemijsku obradu, naučnici su napravili prostor za više gasova, ali bez ispuštanja gasa nazad. Istovremeno, materijal je ostao netoksičan.
Nije bilo lako da naučnici dobiju glinu da upije tako velike količine etilena. Zato veruju da koncept ima potencijal da se koristi u ambalaži za hranu.
Prema naučnicima, rezultati istraživanja pružaju neku vrstu vodiča za dizajn održivih materijala za ambalažu hrane koji rešavaju problem etilena.
Trenutno rade na optimizaciji hemijskog procesa kako bi postigli pravi balans između efikasnosti i ekološke prihvatljivosti.
”Zamišljamo male kese ili jastučiće od gline u prahu, koji bi mogli da stoje zajedno sa voćem i povrćem tokom transporta i upijaju etilen – na isti način kao i silika jastučići za upijanje vlage koji često prate ambalažu kada kupujete npr. cipele ili elektroniku,” kaže Karina Kovalchuk.
Iako se studija fokusira na etilen i hranu, naučnici ističu da rezultati istraživanja mogu imati značaj i u drugim tehnologijama gde je potrebno sakupljanje određenih gasova.