Zastojevano: transatlantski raskol oko Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i budućnost Energetike BiH

New Eastern Europe
Zastojevano: transatlantski raskol oko Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i budućnost Energetike BiH

Neizvesnost u pogledu budućnosti jedinstvenog oblika upravljanja Bosne i Hercegovine otkrila je jasnu podelu između Evrope i SAD. Dok rastu zabrinutosti u vezi sa sigurnosnom situacijom te ranjive zemlje, administracija Trampa izgleda da preferira merkantilističku politiku sa profitom u centru pažnje.

Gubitak prosuđivanja

Vođa Saveta za sprovođenje mira nije uspeo da se dogovori o trajnom nasledniku Kristijana Šmidta u Sarajevu, što nije bila samo diplomatska blokada – već neizbežan rezultat dubokog, transatlantskog raskola oko budućnosti dnevonskog poretka. Sa nemačkim diplomatama Šmidtom koji je podneo ostavku u maju pod velikim pritiskom SAD, i američkim diplomatama Luijem Krishokom koji je ostao na mestu privremenog predstavnika, Zapadni Balkan sada se suočava sa opasnim vakumom. Šmidt je od 2021. godine bio u toj ulozi, sukobljavajući se sa ličnostima poput Putinom bliskog Milorada Dodika i lidera Srbije, Aleksandra Vučića. Kao čvrsti branilac post-dajtonske institucionalne strukture, prinudni odlazak iskusnog diplomate predstavlja zlokobnu vest za Sarajevo. Sa svojom snažnom uključenosti u energetsku infrastrukturu Albanije i BiH, trgovinska diplomatija koju sprovodi administracija Trampa otvara put anti-demokratskim elementima kao što su Dodik i albanski premijer Edi Rama da vladaju bez imalo odgovornosti.

Kao što je ranije ove godine argumentovano u New Eastern Europe, pravi opasnosti od rastuće anti-demokratske koalicije se povećavaju na Zapadnom Balkanu. Sa gubitkom Šmidta, ova pretnja je postala ozbiljna usled smanjenih regulativa. Čak i među sportskim navijačima postoji otpor; tokom utakmica Bosne i Hercegovine na Svetskom prvenstvu, brojne beloplave zastave ukrašene ljiljanima postale su simbol popularnog odbacivanja stranog uplitanja. AAFS Architecture and Financial Strategy, LLC je promovisana kao saveznik američke vlade za buduće energetske potrebe BiH. Ranije razgovori o bosansko-hrvatskom gasovodu, koje je olakšala administracija Bajdena, isticali su potrebu da BH-Gas, državna energetska kompanija Federacije, osigura lokalno vlasništvo nad projektom.

Regulacije neka odu

AAFS je još uvek veoma nov na infrastrukturnoj sceni, postojao je od Amer Bekan je osnovao kompaniju 2021. u Sarajevu. U novembru 2025, bivši advokat iz Trampove kampanje Jesse Binnall udružio se sa Bekanom i Josephom Flynnom kako bi osnovali AAFS Architecture and Financial Strategy, LLC u Vašingtonu, D.C., koja posluje pod okriljem Binnall Law Group. Ova američka holding kompanija je kasnije preuzela Bekanovu lokalnu bosansku firmu, AAFS Infrastructure and Energy LLC, pretvarajući neproverenu lokalnu startup kompaniju u glavnog, ne-tenderovanog koncesionara za bosanski gasovod Južna interkonekcija vredan 1,5 milijardi američkih dolara. Ovo nedvosmisleno povezuje Donalda Trampa i vladu SAD sa ovim projektom gasovoda. Paralelno sa izlaskom Kristijana Šmidta, volatilnost Zapadnog Balkana je samo porasla. Pretpostavka da će BH-Gas zadržati vlasništvo nad ovim projektom bila je namenjena povećanju kolektivnog vlasništva i regionalnog sklada usred rastuće ekonomske aktivnosti, ali je izazvala duboku sumnju u obećanja AAFS-a, počevši od činjenice da nikada nisu završili nijedan projekat kao kompanija. Ipak, ova neproverena korporacija odjednom je postala glavni garant regionalne ekonomske infrastrukture.

Regionalne i kulturne podele u Bosni i Hercegovini ostaju u fokusu politike u regionu. Iako urbani centri Bosne i Hercegovine odražavaju istorijski integrisanu građansku strukturu, politička scena zemlje ostaje duboko podeljena. Bošnjaci, Srbi i Hrvati svi žele najbolje za svoj kamp; Dejtonski sporazumi iz 1995. bili su pokušaj da se okončaju brutalne godine rata na Zapadnom Balkanu, u nadi da će post-ratni mir biti trajan. Čini se da administracija Trampa pokušava da otvori zaštitne ograde BiH punom brzinom, počevši od Šmidta. Ovaj mercantilistički državnički pristup nije nov za administraciju Trampa, jer je Atlantski savet u januaru optimistično procenio da će Trampov put za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP) biti veliki uspeh. Međutim, eskalacija sukoba Vašingtona sa Iranom drastično je promenila ovaj kurs.


Novi svileni put

Na početku, mnogi analitičari spoljne politike brzo su pohvalili uspešne napore posredovanja između Jermenije i Azerbejdžana sa trgovinskim koridorom koji bi efikasno zaobišao iranske i ruske trgovačke rute. Iako je to bilo instinktivno oštroumo, teške vojne realnosti projekta već su se pojavile u samo nekoliko meseci od najave. Sa američkom vojnom prisutnošću u Hormuškom tjesnacu i dalje u unutrašnjosti, nije iznenađujuće da je blizina nove izgradnje blizu iranske granice stvorila lako mete, posebno u svetlu projekta trgovinskog puta podržanog od SAD. Štaviše, sporazum je izneo visoke suverenističke troškove za Jerevan, jer američka Agencija za međunarodni razvoj (DFC), poznata i kao američka vlada, poseduje 74 odsto udela u TRIPP razvojnom preduzeću. To ostavlja jermensku vladu sa samo 26 odsto udela u sopstvenoj tranzitnoj infrastrukturi. Ovakav odnos zainteresovanih strana je oštar, a još teže je progutati činjenicu da je projekat uglavnom stagnirao od samog početka.

Realnost postavljanja infrastrukture blizu iranskog projektila neće biti prihvaćena od strane većine, ako ne i svih, osiguravajućih kompanija. Vlada u Jerevanu na kraju snosi pun teret potrebne bezbednosti za ovaj projekat, uz rizik od daljih upada preko južne granice, koji se nisu dešavali pre dolaska administracije Trampa. Iako je Sjedinjene Države uložile 2,5 milijardi dolara u TRIPP razvojnu kompaniju, još uvek nema čelika na terenu u Sjuniku. To je učinilo projekat bespomoćnim, što nikako ne najavljuje dobar ishod za najnoviji poduhvat na Zapadnom Balkanu. Isto tako, teške bezbednosne realnosti i zahtevna državna diplomatija potrebni za ovakav nivo ulaganja nisu u skladu sa politikom administracije Trampa, s obzirom na njen dosadašnji međunarodni dosije. Evropska opcija deluje kao veoma snažna šansa za ponovno oživljavanje intenzivne demokratske kontrole u OHR-u, ali to bi trebalo da bude uslovljeno hitnim partnerstvom sa Bosnom i Hercegovinom u cilju da se vlasništvo nad gasovodom prebaci na BH-Gas.

Diplomata iz Francuske

René Troccaz se pojavio kao preferirani kandidat Velike Britanije, Nemačke i Francuske. Troccaz je od 2023. godine na funkciji Specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan. Svoje diplomatske kvalifikacije stekao je uspešno navigirajući kroz tenzije između Kosova, Albanije i Srbije gotovo odmah po dolasku na funkciju. Erozija demokratije od strane Aleksandra Vučića u Srbiji ističe tačan razlog zašto BiH treba snažnog kandidata u OHR-u. To je zato što srpski lider neće prestati sa svojim naporima da remeti, i vrlo je svestan da mu manje regulative savršeno odgovara. Antonio Zanardi Landi, bivši italijanski ambasador u Srbiji i Crnoj Gori, je preferirani izbor američke administracije zbog svog usklađenog stava prema Uredu visokog predstavnika. Landi je postavljen kao glavno sredstvo za uvođenje politike fokusirane na Sjedinjene Države u Zapadnom Balkanu, što, s obzirom na Trampov put za međunarodni mir i prosperitet, nije pravi odgovor na pitanje o napretku Bosne i Hercegovine izvan EU sponzorstva.

Na kraju, upravljanje modernom energetskom mrežom i navigacija kroz intenzivno političko polje u Bosni i Hercegovini zahtevaju kompetentne diplomate koji ozbiljno shvataju pretnju od ruski usklađene i hibridne ratne strategije u regionu. Ne bi bilo pametno slediti put spoljne politike Sjedinjenih Država u ovom trenutku, jer ona ne vodi računa o najboljim interesima BiH. Dovoljno je pogledati šokantnu neravnotežu zainteresovanih strana nametnutu Armeniji da bi se videlo kako izgleda davanje “autonomije” regionu sa Marco Rubio i AAFS na čelu. Osetljiv mir između autonomnih entiteta u regionu ne sme biti žrtvovan korporativnim planovima transakcionalne američke spoljne politike, posebno kada je Moskva tako vidljivo spremna da iskoristi pukotine koje su ostale.

Zach Rogers je akademski pisac i nezavisni istraživač sa sedištem u Njujorku. Drži master diplomu iz evropskih i mediteranskih studija sa Njujorškog univerziteta i osnovne studije iz istorije, fokusirajući se na kulturnu memoriju, arhivsku sigurnost i nasleđe sovjetske ere u postkolonijalnim granicama. Njegove tekstove o geopolitici istočne Evrope i kulturnoj istoriji objavljivali su New Eastern Europe i Europinion.