Istraživači predstavljaju hemijske rešenja za štetne grinje: »Hemija je bila kao uspavanka«
Økologisk NuBiavlere su već decenijama koristile hemijska sredstva za suzbijanje varroa pčela, ali to nije rešilo problem - naprotiv, samo ga je produžilo. To objašnjava stariji naučnik Per Kryger sa Instituta za agroekologiju na Univerzitetu u Aarhusu, koji je jedan od autora dva nova izveštaja koji predstavljaju dve hemije-free metode za suzbijanje grinje. Varroa grinja je mali parazit koji se, od kada je stigao u Dansku 1984. godine, proširio na gotovo sve danske pčelinje zajednice. Grinja direktno slabi pčelu, ali veća opasnost je što širi viruse, koji su najčešći uzrok smrti zimi. Procene Per Krygera su da je tokom prethodne dve zime između 20 i 25 odsto danskih pčelinjih zajednica nestalo. "Hemikalije su bile kao san, kao da smo se opustili. Mislimo: 'Imamo pod kontrolom, samo im dajemo malo hemije', i više o tome ne razmišljamo. Ali to ne rešava problem – samo ga produžava," kaže on u saopštenju za štampu. Pored toga, trenutno na danskom tržištu ne postoje odobrena sredstva za suzbijanje. Pčelari koji nabavljaju lekove iz drugih zemalja EU moraju sami obezbediti danski uput za upotrebu i pravilno ga koristiti. Priručnici za pčelare Ovo je osnova za dva nova izveštaja za informisanje, koje izdaje DCA – Nacionalni centar za hranu i poljoprivredu: 'Usmerena selekcija otpornijih pčela' i 'Pauza u larvi – integrisani element boljeg pčelarskog prakse'. Izveštaji su zamišljeni kao priručnici za danske pčelare i napisali su ih Per Kryger i Annette Bruun Jensen. Prvi izveštaj se bavi uzgojem. Već 1937. godine američki naučnik Orlando Park je dokazao da neke pčelinje zajednice mogu preživeti zloćudnu pčelinju bolest, jer pčele aktivno uklanjaju bolesnu mladu pčelu iz ćelija – što danas nazivamo higijenskim ponašanjem. Danski pčelari su koristili uzgoj u borbi protiv nosema bolesti i u samo pet godina smanjili procenat zaraženih uzoraka sa 80 na manje od 20 odsto. Izveštaj ukazuje da se isti pristup može koristiti i protiv varroa, ali autori upozoravaju da ne treba selektovati previše jednostrano: prevelika selekcija za otpornost na varroa može ugroziti osobine poput mirnoće i proizvodnje meda. "Varijacija sama po sebi nije problem – ona je uslov za napredak," pišu Per Kryger i Annette Bruun Jensen u izveštaju. Pauza u larvi prekida životni ciklus grinje Drugi izveštaj se zasniva na tome da se varroa grinja može razmnožavati samo u zatvorenim ćelijama larvi. Ako se larva ukloni ili spreči kraljica da polaže jaja na određeni period, direktno se usporava razmnožavanje grinje. U praksi, danske pčelare pre svega mogu koristiti dve metode: zatvaranje kraljice u najmanje 25 dana ili potpuno uklanjanje legla iz zajednice. Postoji i biološka prednost ove metode u odnosu na hemijsku. "Kad se borimo hemijom, istovremeno oslabljujemo imuni sistem pčela. U jednom eksperimentu smo otkrili da, iako su grinje gotovo potpuno nestale iz zajednice nakon tretmana u avgustu, virusi su zapravo bili prisutniji kod pčela – a ne manje," kaže Per Kryger. Međutim, ove metode zahtevaju veštinu i pravovremeno delovanje. "Mi smo sami izgubili pčele jer nismo bili dovoljno vešti od početka. Preporučujem pčelarima da počnu sa nekoliko zajednica, nauče tehniku i savladaju je pre nego što je u potpunosti primene," dodaje on. Nova grinja na putu Oba izveštaja ističu da pčelari treba da prate opterećenje grinje pažljivo. "Učestvovali smo u velikom EU eksperimentu sa 1.200 danskih zajednica, gde smo otkrili da se rizik od smrti zajednice povećava sa 20 na 50 odsto ako je više od 10 grinji na 100 pčela," kaže Per Kryger. Naučnici preporučuju da pčelari reaguju već kada pronađu oko tri grinje na 100 pčela u uzorku vode. Prema Krygeru, ove dve metode mogu postati još važnije u narednim godinama. Nova, više larvama zavisna grinja, tropilaelaps, može biti na putu iz Azije. "Stigla je u Gruziju, Rusiju i Tursku, gde je mnogo seljačkih zajednica. Kada prvi put stigne preko Turske, može stići do EU za godinu dana," kaže on i dodaje: "Naš dugoročni cilj je uzgoj pčela koje mogu da prežive bez upotrebe hemije. U prvom redu, radi se o tome da se koristi manje – a na duže staze, uopšte ne."
Pčelari su decenijama koristili hemijska sredstva za suzbijanje varroa grinja, ali to nije rešilo problem - naprotiv, samo ga je produžilo.
To objašnjava stariji naučnik Per Kryger sa Instituta za agroekologiju na Univerzitetu u Aarhusu, koji je jedan od autora dva nova izveštaja, koji predstavljaju dve kemikalijama slobodne metode za suzbijanje grinje.
Varroa grinja je mali parazit koji se, od kada je stigla u Dansku 1984. godine, proširio na gotovo sve danske pčelinje zajednice. Grinja direktno slabi pčelu, ali najveća opasnost je što širi viruse, koji su najčešći uzrok smrti zimi.
Procene Per Krygera su da je između 20 i 25 odsto danskih pčelinjih zajednica prošle dve zime nestalo.
"Hemikalije su bile kao uspavanka. Misli se: 'Imamo pod kontrolom, samo im dajemo malo hemije', i više se o tome ne razmišlja. Ali to ne rešava problem – to ga produžava," kaže on u saopštenje za štampu.
Pored toga, trenutno ne postoje odobrena sredstva za suzbijanje na danskom tržištu. Pčelari koji nabavljaju medicinu iz drugih zemalja EU, moraju sami obezbediti danski uput za upotrebu i biti odgovorni za pravilnu primenu.
Vodiči za pčelare
To je osnova za dva nova izveštaja o promociji, koje izdaje DCA – Nacionalni centar za hranu i poljoprivredu: 'Usmerena selekcija otpornijih pčela' i 'Pauza u razvoju larvi – integrisani element boljeg pčelarstva'.
Izveštaji su zamišljeni kao vodiči za danske pčelare i napisali su ih Per Kryger i Annette Bruun Jensen.
Prvi izveštaj se bavi uzgojem.
Već 1937. godine američki naučnik Orlando Park je dokazao da neke pčelinje zajednice mogu preživeti zloćudnu pčelinju bolest, jer pčele aktivno uklanjaju bolesne leglo iz ćelija – to što danas nazivamo higijenskim ponašanjem.
Danski pčelari su koristili uzgoj u borbi protiv nosema bolesti i za samo pet godina smanjili su udeo zaraženih uzoraka sa 80 na manje od 20 odsto.
Izveštaj ukazuje na to da se isti pristup može koristiti i protiv varroa, ali autori upozoravaju da ne treba selektovati previše jednostrano: prevelika selekcija za otpornost na varroa može ugroziti osobine kao što su mirnoća i proizvodnja meda.
"Varijacija sama po sebi nije problem – to je uslov za napredak," pišu Per Kryger i Annette Bruun Jensen u izveštaju.
Pauza u razvoju larvi prekida životni ciklus grinje
Drugi izveštaj se zasniva na tome da se varroa može razmnožavati samo u zatvorenim legloćelijama. Ako uklonite leglo ili sprečite krunu da polaže jaja na određeni period, direktno usporavate razmnožavanje grinje.
U praksi, danske pčelare pre svega mogu koristiti dve metode: zatvaranje krune u najmanje 25 dana ili potpuno uklanjanje legloćelija iz pčelinje zajednice.
Postoji i biološka prednost ove metode u odnosu na hemijsku.
"Kada se borimo hemijom, istovremeno oslabljujemo imuni sistem pčela. U jednom eksperimentu smo otkrili da, iako su grinje gotovo potpuno nestale iz zajednice nakon tretmana u avgustu, virusi su zapravo bili prisutniji u pčelama – a ne manje," kaže Per Kryger.
Međutim, ove metode zahtevaju veštinu i dobru vremensku koordinaciju.
"Mi smo sami izgubili pčele jer nismo bili dovoljno vešti od početka. Preporučujem pčelarima da počnu sa nekoliko zajednica, nauče tehniku i savladaju je pre nego što je u potpunosti primene," kaže on.
Nova grinja je na putu
Oba izveštaja ističu da pčelari treba da prate opterećenje grinje pažljivo.
"Učestvovali smo u velikom EU eksperimentu sa 1.200 danskih zajednica, gde smo otkrili da se rizik od smrti zajednice povećava sa 20 na 50 odsto ako je više od 10 grinji na 100 pčela," kaže Per Kryger.
Naučnici preporučuju da pčelari reaguju već kada pronađu oko tri grinje na 100 pčela u uzorku.
Prema Krygeru, ove dve metode mogu postati još važnije u narednim godinama. Nova i više zavisna od legla grinja, tropilaelaps, već je stigla iz Azije.
"Ona je stigla u Gruziju, Rusiju i do Turske, gde je mnogo pčelarstva sa selidbenim pčelama. Kada stigne preko Turske, može stići do EU za godinu dana," kaže on i dodaje:
"Dugoročni cilj je uzgoj pčela koje mogu da prežive bez upotrebe hemikalija. U prvom redu, radi se o tome da se koristi manje – a na duže staze, uopšte ne koristiti."