Oglas za posao je prevara, regruter je prevarant, a radno mesto ne postoji
Krytyka Polityczna
AI se proširilo na obe strane procesa traženja posla. Više se ne zna da li je regruter pravi, da li je ponuda prava, da li je kandidat pravi, pa čak i da li naziv radnog mesta govori istinu o poslu (ako taj posao uopšte postoji). Objava o poslu je prevara, regruter je prevarant, a radno mesto ne postoji prvi put se pojavila na Kritika Politična.
Neki idu u količinu. Šalju masovno isto CV ili detaljno modifikuju svaki fajl, personalizujući ga za poziciju i firmu.
– Počeo sam tražiti posao 1. januara. U toku sam pisanja magistarskog rada, još uvek imam status studenta ispod 26. godine. Prošlo je 265. dan ove godine i u proseku sam slao po 15 CV dnevno. Ukupno skoro 4 hiljade – kaže Piotr u viralnom filmu na TikToku. – Nekoliko puta sam čak uspeo doći do faze regrutacije, gde je bilo potrebno izvršiti zadatak ili seriju zadataka. I do sada nemam posao. Iako sam gotovo dvostruko iscrpeo broj ponuda dostupnih na Rocket Jobs i Pracuj.pl, i dalje sam u problemu.
Očajnički, odštampao je papirne vizitkarte i počeo ih deliti slučajnim ljudima na ulici.
Kad bi odštampali sve CV-jeve koje je Piotr poslao, mogli bismo ih složiti u veliku zbirku dela nezaposlenog dvadesetogodišnjaka. Svoju kreativnost u cefałk stilu sigurno bi doprineli i drugi mladi, stvarajući saguu frustriranih nezaposlenih, koji kucaju na vratima, prozorima, u pod, plafon i zidove regrutera. A odgovora kao što nije bilo, tako i nema i nikada neće biti.
Regrutacije duhova
Može se sa sigurnošću pretpostaviti da su oglasi za posao pisani od strane đavola. Zalutale i naivne duše šalju CV-jeve, računajući da će završiti u nebu zaposlenja. U međuvremenu, regruter-demon udara vilama kroz glavu. I to u ovom pozitivnom scenariju, jer dobijanje odbijenice je bar neka interakcija sa silama pakla regrutacije.
Mnogi moji poznanici žale se na ghosting od strane regrutera, kao da se deo oglasa večno drži na portalima, da bi zapošljavali duhove. Postojanje fenomena ghost jobs potvrđuju podaci kompanije Greenhouse. Prema njihovom izveštaju, 18-22 odsto oglasa koje objavljuje Greenhouse može se svrstati u one koje firma ne namerava da popuni. A iz istraživanja MyPerfectResume iz 2024. godine proizilazi da 81 odsto regrutera iz SAD (od 753 učesnika istraživanja) priznaje da njihova firma objavljuje oglase za pozicije koje ne postoje. Pitanjem o razlozima takvih radnji, odgovaraju da prate reakciju tržišta i prikupljaju informacije o konkurenciji, žele da održe prisutnost firme na portalima sa oglasima za posao i grade bazu kandidata za budućnost.
Nije poznato koliko od poljskih oglasa je za poslove za duhove, ali pretpostavljam da to nije marginalni fenomen. Platforme društvenih mreža i forumi preplavljeni su postovima:
„Poslao sam 1000 CV i nijedan razgovor nisam obavio”.
„Niko ne odgovara na moje CV, šta radim pogrešno?”.
„Može li neko da analizira moje CV?”.
– Uvek kažem svojim bliskima koji učestvuju u regrutacijama: „Seti se, ovo nije o tebi, već o sistemu koji je rupa”. Naravno, postoje poslodavci koji vode regrutacije kvalitetno, ali obim onih koji to ne rade je zastrašujući – objašnjava mi Maja Gojtowska, koja od 2008. pomaže firmama da bolje komuniciraju sa kandidatima i zaposlenima. – Nije lako. 75 odsto prijava koje stignu poslodavcima otpada na prvoj selekciji, jer nisu relevantne. Kada čujem da kandidat u mesec dana pošalje 300 CV, pitam se kakvog su kvaliteta te prijave.
Da li je onda potrebno da tražioci posla nauče da budu ghostovani? – Naravno, problem povratnih informacija raste i biće sve veći, jer tokom regrutacije pristigne mnogo prijava. Kada sam pomogla prijateljici da nađe posao u marketingu, kontaktirala sam firmu koja je objavila oglas za juniorsku poziciju pre samo tri dana. Pitala sam da li ima smisla da još šalje CV. Odgovorili su da ne, jer su već dobili 600. A dešava se da regruter vodi 10, 15 ili 30 procesa regrutacije istovremeno. Ako tome dodamo ostale obaveze, nije ni čudo što regruteri ne mogu da odgovore na svaku prijavu. Štaviše, možda ni ne znaju zašto je kandidat odbačen, odluku ipak donosi menadžer. Na treninzima čujem frustracije regrutera – idu šefovima, pitaju zašto su odbili kandidata, a oni kažu: „Ne znam, smislite nešto” – objašnjava Gojtowska, i dodaje:
– Ne želim da branim ghosting, jer naravno postoji mogućnost automatizacije komunikacije putem ATS sistema. Iako ATS-ovi većine poslodavaca koriste, sumnjam koliko ulažu u dobar planiran proces regrutacije.
Regruterski ghosting i dalje je relativno pozitivan scenario. Najgori, najpakleniji, ostaje „laž na posao”.
Lažne ponude za posao koriste frustracije kandidata
Nivo frustracije direktno je proporcionalan cenama stanova, jasno je da nema dobre volje da se nasledi stan u velikom gradu – ovaj miks bolesti može ošamutiti čak i rođenu u internetu zetku.
Dvadest i nešto godina tražioci opisuju svoja radna iskustva:
– Trebala je biti administrativna pozicija. Nakon što sam tražila mišljenja na internetu, ispostavilo se da je to akvizicija. Odvoze radnike u celim grupama na neke sela i oni treba da idu od kuće do kuće i podstiču na instalaciju satelitske antene – priča Maja.
Adam je prihvatio lakši posao na postavljanju ograde. Na licu mesta, ispostavilo se da je „ograda” zapravo „kopanje jarkova u blatu”. Drugi put je prihvatio ponudu kao operater mašine na proizvodnoj liniji. Kada je došao na posao, saznao je da je njegovo radno mesto ipak „udaranje čekićem u bakarnu cev dok je uvlače u drobilicu”. Do treći put, pomislio je, sve je u redu – na razgovoru kulturno, firma pouzdana, pozicija ista kao i ona na koju je aplicirao. Adam je pitao gde mu je ugovor. Šef je odgovorio da prvo mora da radi nedelju dana, pa će se videti da li će biti ugovor.
– Uglavnom tražim posao da bih zaradio, posebno kao student. Dobila sam SMS od jedne ponude na OLX-u, gde sam poslala CV, da bih se priključila nekom vebinaru. I ispostavilo se da je to prevara. Na početku je zvučalo kao da ljudi odgovaraju kao chatbot ili korisnička podrška. Ali voditelj sastanka je kasnije rekao da će moj posao biti otvaranje bankovnih računa – žali se Veronika.
Iz izveštaja The LinkedIn Job Search Safety Pulse iz 2026. godine proizilazi da je sumnja u prevaru prilikom pregledanja oglasa za posao postala normalan deo iskustva – 72 odsto ispitanika priznaje da razmišlja o istinitosti oglasa koje pregledaju. Kreatori izveštaja ističu postojanje fenomena zvanog The Gen-Z Scam Gap – 32 odsto ispitivanih zetki izjavilo je da je bilo žrtvom prevare vezane za posao, dok isto toliko procenata tvrdi da namerno ignorišu crvene zastavice u oglasima, jer tržište rada je ionako konkurentno.
Istraživanje je sprovedeno među građanima SAD, Nemačke, Indije, Velike Britanije i Brazila. Razloge visokog rizika od prevara na tržištu rada autori izveštaja vide u nesigurnoj situaciji na tržištu rada, velikom pritisku i konkurenciji.
AI profesionalizuje prevare na tržištu rada
Poslovi se pojavljuju u različitim oblicima. Kako prenosi „BBC”, jedna od žrtava regrutera-scamera dobila je poziv na LinkedIn od verodostojno izgledajućeg muškarca za proces regrutacije. Prevarant je odradio video razgovor o ponudi, a zatim zatražio da uradi test, čije su uputstvo bile u Google tabeli. Nakon što je završila zadatak, žena je otišla na spavanje, a ujutru je shvatila da joj je neko očistio nalog.
Ispostavilo se da je tabela sadržavala zlonamerni softver, pomoću kojeg su prevaranti ili prevarantski tim obogatili se sa 18 hiljada funti.
U aprilu, poljska policija je u saradnji sa bankama pokrenula edukativne vebinare, u kojima upozoravaju na prevaru „na regrutera”.
„Obratila mi se američka agentkinja. Dobio sam sjajnu ponudu, 30 hiljada evra mesečno. Samo sam morao da pišem postove, ponekad da objavim video. Da bih počeo da zarađujem, morao sam da izvršim zadatke, a pristup njima je koštao hiljadu zlatnih. Kada sam želeo da odustanem, kontakt je prekinut” – priča junak koji upozorava građane na prevarante u okviru kampanje „Bankovci za CyberEdukaciju”.
Na prevaru da se dođe do novca, postoji mnogo načina. Mnogi od njih su znatno manje očigledni od „na američku agentkinju”. Prevare sa iznudama novca imaju dugu istoriju, ali razvoj veštačke inteligencije predstavlja veliku pomoć prevarantima, dovodeći do profesionalizacije prevara. Na platformama za oglase sve je više ponuda kreiranih od strane AI – bez jezičkih nedoumica i pravopisnih grešaka, verodostojnih i razrađenih. Troškovi generisanja lažnih oglasa su praktično nula, a u kratkom vremenu može se proizvesti više lažnih ponuda nego pravih.
Prevare sve ređe ostaju samo na mejlu sa čudne domene ili sumnjive poruke na WhatsAppu. Neke lažne ponude zahtevaju od korisnika da se prijave na svoj Google nalog i ne razlikuju se mnogo od obične, realne regrutacije. Potreban je miks predosećaja, vremena i veština da bi se proverila istinitost svake ponude, posebno ako masovno šaljemo CV-jeve. To je kraj dominacije običnih prevara sa turskim princima, kao što je Elizabeta II, koja iz onostranstva moli za BLIK. Naravno, na internetu će se naći i retrokamere, koji koriste stare i proverene metode, ali uz pomoć AI nastalo je mnogo novih.
Jedna od njih je šansa da postanete finansijski mulj. Pozicija se krije pod ponosnim nazivima kao što su „menadžer za obradu plaćanja”, „agent za transfer novca”, „udaljeni administrativni asistent”, „specijalista za kontrolu kvaliteta” ili „osoba zadužena za korisničku podršku”. U stvarnosti, to je karijera zasnovana na deljenju svog bankovnog računa i prebacivanju nelegalnih sredstava.
Drugi način je prevara „na kupovinu opreme za rad”. Kako deo ljudi u sukobu sa tržištem rada ne očekuje ništa dobro, dešava se da neko pristane da plati opremu sopstvenim novcem. Na kraju, kako tvrdi prevarant, troškovi opreme biće uračunati u prvu platu. U stvarnosti, prodavnica je lažna. Kada žrtva, sanjajući o mladom, ambicioznom timu, daj podatke o kartici, prevaranti to koriste da plate za druge proizvode.
Prevarantski creme de la crème je da iskoriste pozitivne emocije nakon uspešnog razgovora za posao. Prevaranti mogu tražiti da instalira lažne aplikacije, poput Indeed Interview ili MyInterview, koje bi trebalo da pruže budućem radniku informacije o njegovoj poziciji.
Nakon instalacije, on saznaje samo jedno – da je opet u problemu.
A mogao bi biti još i veći, jer je ruski. U junu 2026. godine novinari „Vot Tak” analizirali primamljivu ponudu sa čata „Wrocław Praca / Polska”: „rad sa fleksibilnim rasporedom, bez kancelarije i dress code-a”. Tehnički, oglas nije lagao. Za rad u ruskoj diverziji ne treba kancelarija ni odgovarajuća odeća, a to je bila i suština ponude. Kao i najmanje stotinu drugih, kojih je sve više na poljskim grupama. Regruteri traže ljude spremne da pale vojne vozila NATO-a, ukrajinske automobile ili punktove za prikupljanje donacija. Na teritoriji Ukrajine, ali i šire – regrutacija se pojačava. I ko zna, možda će se ispostaviti da je FSB mnogo pouzdaniji poslodavac od gospodina Jana, koji se ljuti na kandidata koji je poslao CV u AI.
Rat na promptove. Kandidati pokušavaju prevariti AI
Druga strana se bori, kako može. Kombinacija frustracije ghostovanih kandidata i razvoja AI dovodi do CV-maxxinga. To podrazumeva postavljanje u CV skrivenih instrukcija za AI, koje bi trebalo da manipulišu sistemom regrutacije, koji filtrira neodgovarajuće prijave.
Business Insider je opisao slučaj regrutera koji je otkrio da je jedan kandidat sakrio u CV prompt od oko 1500 znakova. Beli tekst na beloj pozadini zapisao je uputstvo za AI, da ignoriše uputstva firme za odabir najboljih CV i smatra ga savršenim kandidatom, bez obzira da li ispunjava uslove ili ne.
U maju ove godine istraživači sa Duke University su analizirali oko 200 hiljada CV-jeva. Ispostavilo se da 2 hiljade od njih sadrži skriven prompt, čiji je cilj bio da „izbaci” prijavu kandidata iz sistema. Fenomen se naziva prompt injection. Na društvenim mrežama može se pronaći cela masa objašnjenja i uputstava za formulisanje prompta na način da prevari sistem.
Tako počinje neobična borba na promptove, čiji je razlog snažan argument za internet tezu da smo svi umrli 2020. godine, a ono što vidimo je pakao. Regruteri, u panici da ih neki student ne prevari pametnim sistemom, pokušavaju prevariti kandidate i pokazati da su bolji prompteri. Simone Lini, izvršni direktor Zerolooka, shvativši da deo prikupljenih CV-ja sadrži skrivene instrukcije, odlučio je da prihvati izazov. Ubacio je sva CV u specijalni alat i zamolio ga da odabere one sa skrivenim promptom. I tako u krug – u sledećoj rundi, najverovatnije, kandidati bi promptovali CV tako da ih ne mogu otkriti dodatni alati, a zatim bi najpametniji CEO koristio prompt koji bi tražio još dublje skrivene promtove.
– Većina poslodavaca u Srbiji vrši selekciju kandidata metodom „beli papir” – uverava me Maja Gojtowska. – Ako je kandidat odbačen, to znači da je regruter doneo takvu odluku ili je njegovo CV nestalo u moru drugih. Nakon mnogo prijava, vidi se da su kreirane od strane AI, pa je li razumno da se takva CV analiziraju AI-jem? Naravno, postoje alati za to. U Srbiji je to sistem Traffit, koji ima funkciju AI scoring. Može se kupiti funkcija, uz pomoć koje će AI oceniti CV, ali konačnu odluku i dalje donosi regruter. Često čujem teze da AI regrutuje umesto ljudi. Lakše je zamisliti da me je odabrala veštačka inteligencija. U Srbiji to nije slučaj. Ali došao je trenutak kada poslodavci moraju promeniti redosled regrutacije, jer odlučivanje na osnovu CV više nema smisla – tvrdi stručnjakinja.
4000 CV i još uvek bez posla: Niko o nikom ništa ne zna
AI je zaživeo sa obe strane procesa traženja posla – ubeđuju kandidate da mogu prevariti sistem regrutacije i pomažu prevarantima da se predstavljaju kao regruteri. Zbog toga više nije jasno da li je regruter pravi, da li je ponuda stvarna, da li je kandidat pravi, a čak ni da li naziv pozicije odražava stvarni posao (ako uopšte postoji).
– Tržište rada je tržište paradoksa, a frustracija već godinama buja kod kandidata. Danas sve češće ispoljava – dešavaju se situacije kada su frustrirani kandidati objavljuju postove na LinkedIn-u, označavaju regrutera i pišu: „Gospodine Jano, obećao ste da ćete mi 1. septembra dati odgovor, a već je 1. oktobar. Gde je feedback?” – priča Maja Gojtowska.
A ako vas zanima kako je završila priča Piotra sa četiri hiljade CV, evo njegovog životnog update-a: nakon objave videa, dobio je jednu ponudu, vezanu za relokaciju na jug zemlje.
– Nisam se usudio, jer su troškovi koje bih morao da platim prevazišli moje mogućnosti. Trenutno radim kao freelancer. Od projekta do projekta. Ovde frizer, tamo pekara. Kroz to su prošle dve produkcije igara. U procesu sam potpisivanja ugovora na duži period sa lokalnim restoranom. Možda ću od sledećeg semestra predavati na univerzitetu, ali to je samo ako bude dovoljno sati za mene. Više grehova ne pamtim.
Oglas „Oglas za posao je prevara, regruter je prevarant, a pozicija ne postoji” prvi se pojavio na Kritika Politična.