Istraživači su proučili 179 poljoprivrednih površina: Optimalno bi bilo da više od polovine poljoprivrede bude organsko.
Økologisk NuU 2020. godini, 9,1 odsto. poljoprivrednog zemljišta u EU bilo je organsko, a cilj je da se do 2030. dostigne 25 odsto. Može delovati ambiciozno, ali taj cilj je postavljen prenisko ako se pogleda na rezultate novog EU-finansiranog istraživačkog projekta. Oni pokazuju da se postiže najbolja ravnoteža između zaštite životne sredine i prinosa ako organska proizvodnja zauzima najmanje polovinu poljoprivrednog pejzaža. Istovremeno, istraživači su otkrili da visok prinos ne mora da košta život i funkcije u zemljištu; veći prinosi na organskim i konvencionalnim parcelama nisu nužno doveli do znatno niže biodiverziteta. Glavna autorka Laura García-Velázquez, istraživačica na Institutu za životnu sredinu IMEM pri Univerzitetu u Alikanteu, izjavila je u saopštenju za štampu da rezultati pokazuju da "raznovrsna i dobro funkcionisana zemljišta nisu nespojiva sa visokim prinosima". Takođe ističe da je "primena organskih metoda na najmanje 50 odsto poljoprivrednog zemljišta ključna za osiguranje dugoročne održivosti naših sistema hrane." Površine u osam zemalja Kako bi procenili kako postići najbolju ravnotežu između biodiverziteta zemljišta, multifunkcionalnosti i visokih prinosa, istraživači su analizirali 179 poljoprivrednih površina - uglavnom sa žitaricama - u osam zemalja raspoređenih po Evropi, Africi, Aziji i Južnoj Americi. Merili su šest grupa organizama u zemljištu - od gljiva i bakterija do skakača i nematoda - kao i 21 funkciju zemljišta, poput skladištenja ugljenika, aktivnosti enzima i sposobnosti zadržavanja vode. Prinosne brojke su dobili od poljoprivrednika putem upitnika. Organski prinosi su, što nije iznenađujuće, bili niži od konvencionalnih, ali su organska zemljišta generalno bolje prolazila na biodiverzitetu i multifunkcionalnosti. Sa tim podacima, istraživači su pokrenuli 10.000 različitih scenarija pejzaža, a u 100 najboljih scenarija, sa najboljom ravnotežom između zaštite životne sredine i prinosa, organska proizvodnja je u proseku činila 52,2 odsto parcela - više nego dvostruko od cilja EU. Čak i ako se fokusira samo na prinos i ignorišu se svi ostali parametri, najbolje mešovito stanje je oko 39 odsto organskih površina. To je i dalje znatno više od EU-ovog cilja od 25 odsto. "Ovaj cilj možda nije dovoljan i trebao bi biti ambiciozniji ako želimo osigurati održivost sistema hrane i postići globalne ciljeve biodiverziteta," navode istraživači u saopštenju za štampu o ambicijama EU. Konzervativna procena Santiago Soliveres Codina, koautor i takođe istraživač na Univerzitetu u Alikanteu, smatra u detaljnom mejlu za časopis 'Ekološki Nu' da je razlika u tome kako organska i konvencionalna proizvodnja utiču na biodiverzitet i funkcije zemljišta verovatno veća nego što studija prikazuje. Većina ispitivanih parcela koristila je metode koje se obično povezuju sa organskom proizvodnjom. Čak 93 odsto je koristilo organsko đubrivo u poslednjih pet godina, a isto toliko je praktikovalo rotaciju useva - bez obzira na to da li su organski ili konvencionalni. Na pitanje da li to znači da su konvencionalne parcele u studiji više pažljive od proseka i da je razlika u odnosu na organsku proizvodnju manja nego što je stvarno, Santiago Soliveres Codina je potvrdno odgovorio: "Da, naše procene su prilično oprezne. Organsko đubrivo je poznato po tome da povećava biodiverzitet zemljišta i poboljšava organski sadržaj u zemljištu, a rotacija useva je široko priznata kao održiva praksa. Konvencionalne parcele koje se oslanjaju isključivo na hemikalije i monokulture verovatno bi imale znatno niži nivo biodiverziteta i funkcija u zemljištu," napisao je. Studija takođe ne razmatra ekotoksikologiju ili zagađenje podzemnih voda pesticidima. To je, prema Santiago Soliveres Codini, nešto što istraživači sada detaljnije ispituju u nastavnom istraživanju. Početak sa najlošijim zemljištem Dobit od prelaska na organsku proizvodnju zavisi pre svega od toga koliko je zemljište već istrošeno ili oštećeno. Na zemljištu koje je tek blago oštećeno, organska proizvodnja je posebno povećala broj organizama u zemljištu. Na umereno i jako oštećenim zemljištima, ta razlika je nestajala, ali su funkcije zemljišta bile više poboljšane. Istraživači preporučuju da se prioriteti postave na preoranje slabijih zemljišta, jer ona obično daju niže prinose. "Zato će, sa stanovišta poljoprivrednika i društva, biti manje finansijski rizik i veće zaštitne koristi ako se prioriteti za prelazak na organsku proizvodnju postave upravo na ta područja," navode. Još jedan važan parametar je način na koji su pejzaži koncipirani, objašnjava Santiago Soliveres Codina. "Čini se da su manje farme, najbolje one okružene žbunjem ili cvetnim trakama. Uopšteno, velike i homogenije farme nude manje staništa u pejzažu i istovremeno su osetljivije na potencijalne štetočine." U studiji su pronađene i konvencionalne i organske farme koje su se istakle po svim trima parametrima: prinosima, biodiverzitetu zemljišta i multifunkcionalnosti. "Sljedeći korak je razumevanje šta ti poljoprivrednici rade da bi postigli visoke prinose i istovremeno očuvali zdravlje zemljišta. Možda koriste druge regenerativne metode, poput smanjenog oranja, upotrebe organskih sredstava za poboljšanje zemljišta ili trajnog pokrivača vegetacijom, ili uzgajaju useve i sorte prilagođene lokalnim uslovima," kaže on u saopštenju za štampu. Takođe, podsećaju da Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih nacija uključuju smanjenje zagađenja vode i zemljišta i smanjenje upotrebe pesticida, te bi upravo ove mere trebalo da podstaknu širenje organskih metoda. Istraživanje o žitnim poljima u Danskoj Danska je jedna od osam zemalja koje su uključene u istraživanje, a u studiji su obuhvaćena i polja za pšenicu. Tehnološki institut je među ukupno 22 institucije koje stoje iza studije. Studija je opservaciona. Polja su odabrana tako da pokrivaju određene kombinacije načina upravljanja i stepena oštećenja zemljišta, i nisu slučajno raspoređena. Uzorkovanje zemljišta obavljeno je jednom između juna i novembra 2022. godine. Za Kamerun, Tajland i Argentinu nedostajali su podaci o zemljišnim organizmima, pa indeks biodiverziteta ovde počiva isključivo na mikroorganizmima. Studija je objavljena u časopisu Nature Sustainability. Članak je napisan u okviru projekta ’Robusna organska biljarska proizvodnja – od inspiracije do implementacije’ uz podršku Fondacije za porez na biljnu proizvodnju.
Ja 2020. godine 9,1 procenat. od poljoprivrednih površina EU-a bilo je organsko, a cilj je da se do 2030. dostigne 25 procenata.
Može zvučati ambiciozno, ali je cilj postavljen prenisko ako se pogleda na rezultate iz novog istraživačkog projekta finansiranog od strane EU. Oni pokazuju da se postiže najbolja ravnoteža između ekoloških razloga i prinosa ako organska proizvodnja zauzima najmanje polovinu poljoprivrednog pejzaža.
Istovremeno, istraživači su otkrili da visok prinos ne mora da košta život i funkcije u zemlji; veći prinosi na organskim i konvencionalnim parcelama nisu nužno doveli do znatno niže biodiverziteta.
Glavna autorka Laura García-Velázquez, istraživačica na institutu IMEM pri Univerzitetu u Alikanteu, izjavila je u saopštenju za štampu, da rezultati pokazuju da „raznovrsne i dobro funkcionisane zemlje nisu nespojive sa visokim prinosima“.
Pored toga, ona ističe da je „implementacija organskih metoda na najmanje 50 procenata poljoprivredne zemlje ključna za osiguranje dugoročne održivosti naših sistema hrane.“
Površine u osam zemalja
Da bi procenili kako postići najbolju ravnotežu između biodiverziteta zemljišta, multifunkcionalnosti i visokih prinosa, istraživači su analizirali 179 poljoprivrednih površina - uglavnom sa žitaricama - u osam zemalja raspoređenih po Evropi, Africi, Aziji i Južnoj Americi.
Merili su šest grupa organizama u zemlji - od gljiva i bakterija do skakača i nematoda - kao i 21 funkciju zemljišta kao što su skladištenje ugljenika, aktivnost enzima i sposobnost zadržavanja vode. Prinosi su im bili dostupni od poljoprivrednika putem upitnika.
Organski prinosi su, naravno, bili niži od konvencionalnih - ali su organski zemljišta generalno bolje prolazila na polju biodiverziteta i multifunkcionalnosti.
Sa tim podacima, istraživači su pokrenuli 10.000 različitih scenarija pejzaža, a u 100 najboljih scenarija sa ravnotežom između koristi za životnu sredinu i prinosa, organska proizvodnja je u proseku zauzimala 52,2 procenata parcela - više nego dvostruko od cilja EU.
Čak i ako se fokusira samo na prinos i ignorišu svi ostali parametri, najbolja kombinacija je otprilike 39 procenata organskih površina. Dakle, i dalje znatno više od EU-ovog cilja od 25 procenata.
"Ovaj cilj možda nije dovoljan i trebao bi biti ambiciozniji ako želimo da osiguramo održivost sistema hrane i postignemo globalne ciljeve biodiverziteta," navode istraživači u saopštenju za štampu o ambicijama EU.
Konservativna procena
Santiago Soliveres Codina, koautor i takođe istraživač na Univerzitetu u Alikanteu, procenjuje u detaljnom mejlu za „Ekološku sadašnjost“ da je razlika u uticaju organskih i konvencionalnih metoda na biodiverzitet i funkcije zemljišta zapravo verovatno veća nego što studija prikazuje.
Većina od 93 procenata ispitivanih parcela koristila je metode koje se obično povezuju sa organskom proizvodnjom. Sve su imale organsko đubrivo u poslednjih pet godina, a isto toliko je bilo u rotaciji useva – bez obzira na to da li su bile organska ili konvencionalna proizvodnja.
Na pitanje da li to znači da su konvencionalne parcele u studiji više pažljive od proseka i da je razlika u uticaju na biodiverzitet manja nego što je stvarno, Santiago Soliveres Codina je potvrdio:
"Da, naše procene su prilično oprezne. Organsko đubrivo je poznato po tome da povećava biodiverzitet zemljišta i poboljšava organski sadržaj u zemlji, a rotacija useva je široko priznata kao održiva praksa. Konvencionalne parcele koje se oslanjaju isključivo na hemikalije i monokulture verovatno bi pokazale znatno niži nivo biodiverziteta i funkcija u zemlji," piše on.
Studija takođe ne razmatra ekotoksicitet ili zagađenje podzemnih voda pesticidima. To je, prema Santiago Soliveres Codini, nešto što istraživači sada detaljnije ispituju u nastavnom istraživanju.
Početak sa najlošijom zemljom
Dobit od preoranja zavisi pre svega od toga koliko je zemljište iscrpljeno ili oštećeno već.
Na zemljištu koje je tek blago narušeno, organska proizvodnja je posebno povećala broj organizama u zemlji. Na umereno i jako narušenom zemljištu, taj efekat je nestao, ali su funkcije zemljišta bile više podignute.
Stoga istraživači preporučuju da se prioriteti za preoranje daju oštećenim zemljištima, jer ona obično imaju i niže prinose.
"Zato će, sa stanovišta poljoprivrednika i društva, smanjenje finansijskog rizika i povećanje ekoloških koristi biti ako se prioriteti za preoranje daju upravo tim područjima," pišu oni.
Još jedan važan parametar je kako su pejzaži konstruisani, objašnjava Santiago Soliveres Codina.
"Čini se da su manje farme, najbolje okružene žbunjem ili cvetnim trakama, najefikasnije. Uopšteno, velike i homogeno oblikovane farme nude manje staništa u pejzažu i istovremeno su podložnije štetočinama."
U studiji su pronašli i konvencionalne i organske farme koje su se isticale na sve tri parametra; prinosima, biodiverzitetu zemljišta i multifunkcionalnosti.
"Sledeći korak je razumevanje šta ti farmeri rade da bi postigli visoke prinose i istovremeno održali zdravlje zemljišta. Možda koriste druge regenerativne metode, poput smanjenog oranja, upotrebe organskih sredstava za poboljšanje zemljišta ili trajnog pokrivača vegetacije, ili uzgajaju useve i sorte prilagođene lokalnim uslovima," kaže on u saopštenju za štampu.
U tome, istraživači podsećaju da Ciljevi održivog razvoja UN-a takođe imaju za cilj smanjenje zagađenja vode i zemljišta, kao i smanjenje upotrebe pesticida, i upravo zbog toga bi organska proizvodnja trebalo da se proširi.
Istražene parcele u Danskoj
Danska je jedna od osam zemalja koje su proučavane, a u studiji su uključene i parcele sa ječmom. Tehnološki institut je takođe među ukupno 22 institucije koje stoje iza istraživanja.
Studija je opservaciona. Parcele su odabrane tako da pokrivaju određene kombinacije načina upravljanja i stepena narušenosti zemljišta, i nisu slučajno raspoređene.
Uzorkovanje zemljišta obavljeno je jednom između juna i novembra 2022. godine. Za Kamerun, Tajland i Argentinu nedostajali su podaci o zemljišnim organizmima, pa je indeks biodiverziteta zasnovan isključivo na mikroorganizmima.
Studija je objavljena u časopisu Nature Sustainability.
Članak je napisan u okviru projekta ’Robusna organska biljarska proizvodnja – od inspiracije do implementacije’ uz podršku Fondacije za porez na biljnu proizvodnju.