Bugarska hoda po užetu između NATO-a i Moskve
Voxeurop
Pod novim premijerom Rumenom Radevom, u samo šest meseci Bugarska je prešla od čvrste podrške Ukrajini do spoljne politike koja visi između euroatlantskog solidarnosti i pokušaja približavanja Rusiji.
Kao predsednik Bugarske devet godina, Rumen Radev je napustio ovu uglavnom simboličnu ulogu u januaru 2026. godine. Zatim je osnovao svoju stranku, Napredna Bugarska, i kandidovao se na opštim izborima 8. aprila 2026.
Ovo su bili sedmi parlamentarni izbori u Bugarskoj u samo pet godina. Za razliku od prethodnih izbora, rezultati su bili nedvosmisleni: Napredna Bugarska je pobedila sa više od 44% glasova, a u maju je Radev preuzeo dužnost premijera. Velike promene su brzo usledile, posebno u spoljnopolitičkom smislu.
Radev, najpro-Ruski vođa u EU
Prema Krasenu Nikolovu, novinaru bugarskog portala Mediapool, Radev hoda po tankoj žici između Evropske unije i Rusije. „Ovo nije ni malo iznenađujuće,“ kaže Nikolov, „s obzirom na snažno pro-rusko biračko telo koje ga je podržalo. Čak i tokom svog predsedničkog mandata, Radev je bio, zajedno sa Mađarskim Viktorom Orbánom, jedan od najglasnijih protivnika slanja vojne pomoći Kijevu.“
Prema Nikolovu, od Orbánove electoralne poraza u Mađarskoj, Rumen Radev je preuzeo ulogu najpro-Ruski vođa u EU. Međutim, njegov pristup je drugačiji: „Radev izgleda da traži ravnotežu. Veliki deo njegovog biračkog tela ne bi želeo da vidi kako on prekida veze Bugarske sa Evropom.“
Više :Koliko Ukrajina košta Evropu? Manje nego što mislimo
Već nekoliko godina, Radev tvrdi da se rat u Ukrajini – koji on radije naziva „sukobom“ – mora rešiti putem pregovora, i stavlja veliki deo odgovornosti za postizanje takvog rešenja na Kijev. Radev je više puta odjeknuo ruske pozicije, izdajući upozorenja o riziku od nuklearne eskalacije.
U julu 2026, Bugarska se povukla iz Koalicije voljnih. Okupljajući Ukrajinu i 34 države, na čelu sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Francuskom, koalicija je posvećena pružanju veće podrške Ukrajini protiv ruske agresije i učešću u mirovnim operacijama na ukrajinskoj teritoriji.
Prema vladi Radev, koalicija je besmislena, jer odluke o pomoći Kijevu donosi Evropski savet.
Kontradiktorne pozicije o Ukrajini
U sredini avgusta, vlada Radeva objavila je svoj politički program. Nekoliko pitanja u vezi sa geopolitičkom strategijom zemlje ostaje bez odgovora: dok se orijentacija Bugarske ka Euroatlantskim integracijama ne dovodi u pitanje, program navodi da zemlja sada ima drugačiji dnevni red i da će težiti da štiti svoje interese unutar EU i NATO-a.
Potpredsednik Vlade Ivo Hristov opisao je spoljnopolitičku strategiju zemlje kao „multivector“ i više ne jednostranu. „Program predviđa da vlada razvija bilateralne odnose sa svim zemljama sa kojima delimo direktan interes, od istoka ka zapadu,“ objasnio je Hristov.
‘Rezultat je spoljnopolitička strategija koja formalno ostaje ukorenjena u EU i NATO, dok istovremeno traži sve veći prostor za manevrisanje između Kijeva i Moskve’ – Krasen Nikolov
„Ova ambivalencija,“ kaže novinar Krasen Nikolov, „povremeno dovodi do neprijatnih, a ponekad i gotovo kontradiktornih, smernica u spoljnjoj politici.“ Jedan značajan primer te ambivalencije proizašao je iz pristupa vlade prema Ukrajini: gotovo paralelno sa odlukom Radeva da povuče Bugarsku iz Koalicije voljnih, ministarka spoljnih poslova Velislava Petrova potpisala je deklaraciju o podršci Kijevu tokom petog samita Ukrajina - Jugoistočna Evropa. Deklaracija izražava solidarnost sa čvrstom podrškom Evrope Kijeju.
U junu 2026, Radev je najavio da Bugarska više neće slati vojnu pomoć Ukrajini. Međutim, nakon što su međunarodne novinske agencije preneli tu izjavu, vlada je intervenisala da pojasni: „Bugarska nije u mogućnosti da obezbedi finansijsku i vojnu podršku Ukrajini na bilateralnoj osnovi, ali nastavlja da ispunjava svoje obaveze kroz EU i NATO.“
„Rezultat,“ kaže Nikolov, „je spoljnopolitička strategija koja formalno ostaje ukorenjena u EU i NATO, dok istovremeno traži sve veći prostor za manevrisanje između Kijeva i Moskve. Radevova žonglerska igra možda je manje usmerena strateškim promenama, a više potrebom da uravnoteži sukobljena očekivanja biračkog tela koje ga je dovelo na vlast.“
Pretnje i sankcije
Iako se donekle distancira od pozicija Euroatlantske zajednice, Rumen Radev je bio podrška američkim akcijama protiv Irana. Bugarska je dobila pretnje od Irana nakon što je ugostila američke tankere za dopunu goriva. U avgustu, Financial Times je otkrio da iranske snage razmatraju napade na američke mete u jugoistočnoj Evropi, uključujući i Bugarsku.
Prema stručnjacima iz think tanka Evropski savet za spoljne odnose (ECFR), „ove odluke otkrivaju rastuću nekonzistentnost u strateškom stavu Bugarske.“
U julu, Bugarska je bila protiv početne verzije 21. paketa sankcija EU protiv Rusije. Prema mišljenju bugarske vlade, predloženo uključivanje patrijarha Kirila među mete ne bi imalo ekonomski uticaj, niti bi doprinelo okončanju rata.
Primarni razlog nezadovoljstva Bugarske, međutim, bila je ekonomska zabrinutost. Među potencijalno pogođenima sankcijama bio je tajkun Vagit Alekperov, osnivač ruske naftne kompanije Lukoil. Bugarska vlada smatrala je da bi uključivanje Alekperova moglo ozbiljno naškoditi kompanijama Lukoil grupe, koje igraju ključnu ulogu u bugarskoj ekonomiji. Na kraju, paket sankcija je usvojen, iako su Kirill i Alekperov uklonjeni sa liste meta.
Unutrašnje prioritete
Na domaćem planu, glavni cilj vlade Radeva je reforma pravosuđa. Tokom kampanje, Radev je bio fokusiran na borbu protiv korupcije. Prema njegovom vladinom programu, bugarsko pravosuđe suočava se sa „dubokom krizom institucionalnog legitimiteta“ koja zahteva radikalne mere.
U poslednjih petnaest godina, bugarsko pravosuđe je zaista bilo uzdrmano nizom velikih korupcionaških skandala, koji su razotkrili navodne lobističke mreže uključene u zloupotrebu uticaja. Standard života sudija takođe je poboljšan tempom koji daleko prevazilazi opšti trend, sa prosečnim platama koje sada dostižu pet hiljada evra mesečno.
Prema Naprednoj Bugarskoj, „postoje koncentracija moći i neformalni uticaji koji narušavaju nezavisnost sudija, stvarajući uslove za mešanje u imenovanja, krivične postupke i osetljive slučajeve.“ Ova procena dolazi uprkos odluci Evropske komisije da zatvori mehanizam saradnje i provere koji je uspostavila za nadzor bugarskog pravosudnog sistema.
„Bugarska još uvek nije videla ni jednog političara osuđenog za visok nivo korupcije,“ ističe Nikolov. Radev je na parlamentarnim izborima uglavnom zahvaljujući obećanju da će sprovesti radikalne reforme pravosuđa i suzbiti uticaj oligarha.
Više :Rat i civilno društvo: šta Evropa može naučiti od Ukrajine?
U tom kontekstu, fokus je na Vrhovnom sudskom savetu, koji je nedavno izgubio svaku kredibilitet. Zbog političke krize koja je zahvatila zemlju između 2021. i 2025. godine, Savet je ostao na funkciji gotovo devet godina, otprilike dvostruko duže od predviđenog roka. Sa parlamentom koji nije uspeo da obezbedi većinu potrebnu za izbor predviđenog broja članova Saveta, nastali zastoj doprineo je neviđenoj krizi u pravosuđu.
Vlada sada najavljuje sveobuhvatnu reviziju postojećeg modela, uključujući mehanizme za nadzor nad ponašanjem sudija. Glavni predlog podrazumeva uvođenje transparentnog sistema za popunjavanje viših pozicija u pravosuđu. To bi uključivalo detaljne provere za mešanje, veze i neformalni uticaj.
Takva istraga potencijalno bi uključivala ukidanje bankarske tajne i ispitivanje aspekata privatnog života sudija. Vladin program ne precizira kako će se te provere sprovoditi. Govoreći za Mediapool, ministar pravde Nikolay Naydenov spomenuo je „laganu sigurnosnu proveru.“
Vlada Radeva takođe predlaže ustavnu reformu koja bi temeljno reorganizovala Vrhovni sudski savet i Ustavni sud, čineći ih manje podložnim političkom pritisku. U slučaju ozbiljnih kršenja, ova reforma omogućila bi smenu članova Saveta ili Suda pre isteka mandata.