Osamdeset pet godina kasnije: od dana sećanja do borbe za istorijsku otadžbinu
New Eastern Europe
Ratna deportacija etničkih Nemaca u post-sovjetskom prostoru i dalje ostaje ključni deo sećanja za zajednicu danas. Mnogi etnički Nemci koji su pobegli iz Ruske agresije u Ukrajini sada pokušavaju da izgrade novi život u svojoj otadžbini.
Za Nemce sa prostora bivšeg Sovjetskog Saveza, 28. avgust je dan sećanja i žalosti. U avgustu 1941. godine započela je masovna deportacija sovjetskih Nemaca. Više od milion ljudi je prinudno uklonjeno iz evropskog dela Sovjetskog Saveza i deportovano u Sibir, Kazahstan i druge regione. Tokom ovih događaja ukinut je Autonomni sovjetski socijalistički rajon Volge Nemaca. Prema procenama, represije, deportacije, glad, prinudni rad i teški uslovi u posebnim naseljima odveli su u smrt do trećine etničke nemačke populacije Sovjetskog Saveza.
Čak i 85 godina kasnije, posledice te politike i dalje su vidljive. Nemačka autonomija u Volgogradskom regionu nikada nije obnovljena, dok mnoge nemačke porodice i dalje žive u regionima u koje su njihovi preci deportovani. Decenije asimilacije dovele su do gubitka jezika i dela kulturnog nasleđa.
Od 1990-ih, nemački zakon o Spätaussiedlerima omogućio je mnogim etničkim Nemcima iz bivšeg Sovjetskog Saveza da se vrate u Nemačku — svoju istorijsku domovinu. Za mnoge, to nije bila samo migracija, već prilika da sačuvaju svoj nemački identitet i ponovo uspostave vezu sa svojom istorijskom domovinom. Ipak, proces ostaje nedovršen: prema procenama, najmanje četvrt miliona etničkih Nemaca i dalje živi širom prostora bivšeg Sovjetskog Saveza.
Puna ratna agresija Rusije na Ukrajinu dala je toj istoriji novu i tragičnu dimenziju. Nemačka zajednica u Ukrajini ponovo se suočila sa raseljenjem. Mnoge porodice morale su da napuste svoje domove i dođu u Nemačku, uključujući veliki broj žena i dece. Za zajednicu koja je već doživela deportaciju, rat je stvorio još jednu generaciju prinudnog raseljenja i gubitka doma.
U tom kontekstu, Landsmannschaft der Deutschen aus der Ukraine e.V. je nastala kao mlada i aktivna organizacija koja radi sa Nemcima iz Ukrajine. Njene aktivnosti uključuju podršku nemačkim porodicama, kulturne i obeležavajuće inicijative, kao i pravnu zaštitu njihovih interesa. Organizacija pomaže porodicama koje se suočavaju sa poteškoćama u procesu preseljenja, identifikuje ponovljive probleme u praksi i skreće pažnju nadležnim vlastima.
U poslednjim godinama, Landsmannschaft je organizovala više od desetak javnih akcija i inicijativa u Nemačkoj i inostranstvu. To su uključivale demonstracije i obeležavajuće događaje u blizini Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i Evropskog parlamenta, kao i međunarodne inicijative usmerene na očuvanje sećanja na deportaciju i skretanje pažnje na probleme nemačkih porodica. Jedna od najistaknutijih bila je međunarodna memorijalna maratonska trka, koja je okupila učesnike iz Nemačke, Sjedinjenih Država, Ukrajine, Kazahstana i Rusije. Njena međunarodna dimenzija odražava činjenicu da istorija sovjetskih Nemaca ostaje zajednička iskustva preko granica.
Rad organizacije fokusiran je na stvarne slučajeve nemačkih porodica. Ponavljajući problemi u procesu preseljenja i u radu sa državnim vlastima tretiraju se ne samo kao pojedinačni slučajevi, već kao problemi koji mogu ukazivati na šire probleme u administrativnoj praksi. Cilj je da se osigura da postojeći pravni putevi za povratak u Nemačku mogu biti sprovedeni u praksi, a ne ostaju samo formalna prava.
28. avgusta 2026. godine, ovaj savremeni rad spojio se sa istorijskim sećanjem. U Kelnu je održan mirni obeležavajući protest ispred Federalnog ureda za administraciju (Bundesverwaltungsamt) povodom 85. godišnjice početka deportacija. Uprkos lošem vremenu, nemačke porodice su putovale iz različitih delova Nemačke, zajedno sa predstavnicima raznih organizacija. Inicijativa je podržana i od strane predstavnika nemačkih zajednica i organizacija iz Ukrajine i Sjedinjenih Država.
Događaj nije bio samo čin sećanja. Vyacheslav Bodrov, predsednik Landsmannschaft der Deutschen aus der Ukraine e.V., lično je uručio Bundesverwaltungsamu apel koji je ranije bio upućen nemačkom kancelaru i članovima Bundestaga u formi otvorenog pisma. Apel izražava zabrinutost za nemačke porodice iz Ukrajine i drugih kriznih regiona i skreće pažnju na praktičnu primenu pravila za prijem Spätaussiedlera u uslovima rata.
Tako je 85. godišnjica deportacije postala ne samo dan žalosti, već i prilika da se skrene pažnja na sadašnju situaciju nemačkih porodica širom prostora bivšeg Sovjetskog Saveza.
Osamdeset pet godina nakon početka deportacija, potomci sovjetskih Nemaca ponovo govore o povratku — sada ne samo iz mesta u koja su njihovi preci deportovani, već i, suočeni sa ratom, ka svojoj istorijskoj domovini. Za ljude rođene u posebnim naseljima i za žene sa decom, ovo nije samo pitanje sigurnosti. To je pitanje očuvanja njihovog nemačkog identiteta i istorijskog sećanja, kao i ostvarivanja prava na povratak u stvarnost.
Anna Hildebrandt (pseud.) je aktivistkinja koja radi na promociji pitanja vezanih za prava nemačke manjine u bivšem Sovjetskom Savezu.